Nemoguće je izbjeći nove prosvjede

Blokada u Domu naroda federalnog Parlamenta samo je jedna u nizu blokada na putu formiranja vlasti.

Blokada, primjerice, postoji i u formiranju izvršne vlasti na razini države zbog uvjetovanja člana državnog Predsjedništva Dragana Čovića da se davanje suglasnosti za predsjedavajućeg Vijeća ministara veže za imenovanje predsjednika i potpredsjednika Federacije, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba univerzitetski profesor Slavo Kukić.
Razgovarala: Nevena Šarenac

Iako je u predizbornoj kampanji najavljivana društvena prekretnica i politički dogovor, situacija na terenu pokazuje drugačije stanje. Formiranje vlasti u FBiH blokirano je u Domu naroda federalnog Parlamenta. Kakav rasplet očekujete kada je u pitanju izbor potpredsjednika ovog entiteta iz reda srpskog naroda?

Prvo, predizborne najave treba shvatiti kao najobičnije bacanje prašine u oči narodu. Jer, tko je to iz političke arene, izuzme li se Demokratska fronta kao nova politička snaga, zainteresiran za prekretnicu? Nitko.

Drugo, blokada u Domu naroda federalnog Parlamenta samo je jedna u nizu blokada na putu formiranja vlasti. Blokada, primjerice, postoji i u formiranju izvršne vlasti na razini države zbog uvjetovanja člana državnog Predsjedništva Dragana Čovića da se davanje suglasnosti za predsjedavajućeg Vijeća ministara veže za imenovanje predsjednika i potpredsjednika Federacije.

I na koncu, u vezi s izborom potpredsjednika Federacije iz reda Srba mogući su različiti scenariji. Ne bi bilo dobro da SDP i DF nastave s međusobnom praksom gluhih telefona i na taj način omoguće dvojcu Dodik-Čović da na čelo Federacije dovedu još jednog svojeg čovjeka, a time stvore pretpostavke i za stalna uvjetovanja i blokade preko kojih bi svijetu nastavili slati poruke kako je BiH i nemoguće društvo i nemoguća država, i kako je izbor svijeta samo na jednom od dva scenarija – ili od BiH napraviti labavu konfederalnu zajednicu ili od nje konačno i definitivno odustati. Onaj tko im u tom naumu bude pomagao, mogao bi također snositi povijesnu odgovornost za ono što bi nas u tom slučaju moglo snaći.

Na koncu, ponašanje u vezi s izborom potpredsjednika Federacije će i dugoročno odrediti odnose SDP-a i DF-a. Ovih dana se na portalima i elektronskim medijima dalo markirati pritiske kojima je gospodin Nikšić izložen. Ne može on, a ni bilo tko drugi u SDP-u, kaže se, protiv odluka kongresa. A to, drugim riječima, znači da SDP mora opstruirati proces formiranja vlasti. Na gospodinu Nikšiću je, prema tome, teret da pred javnošću pokaže o čemu se stvarno radi – ili je on predsjednik partije ili je obična ikebana a partijom i dalje upravlja sarajevski reketaški lobi.

VDF je najavio i mogući izlazak iz vlasti, poručivši da će svoje mjesto ustupiti SDP BiH ili SBB. Koliko bi izlazak DF iz koalicije mogao produbiti krizu ne samo u FBiH, nego i na nivou BiH? Postoji li u ovom trenutku stabilna parlamentarna većina na entitetskom i državnom nivou?

Time bi, pita li se mene, Demokratska fronta napravila veliku političku grešku. Svi zapleti, koje tako suptilno, u dogovoru s Dodikom dakako, pravi lider HDZ-a, sračunati su samo na jedno – da se iz kombinacija izbaci DF kao snaga koja ne prihvaća filozofiju etničkih podjela i etničkih matrica i u funkcioniranju vlasti i da se stvore pretpostavke za potpuno drugačije koalicije od onih koje su na sceni danas. To, istina, ne znači da se eliminacija DF-a ne može dogoditi i bez njegove volje. Ali, u tom naumu nacionalistima barem ne treba pomagati. Na to DF, uostalom, obvezuje i veliko povjerenje biračkog tijela na posljednjim izborima.

Iz SNSD najavljuju da će nastaviti razgovore sa svim političkim partijama koje imaju delegate u Klubu Srba i pokušati okupiti inicijativu koja bi trebala rezultirati prijedlozima za potpredsjednika FBiH i Doma naroda. Šta bi značio ulazak SNSD u vlast u FBiH?

To je realno moguć scenarij. U drugačijim uvjetima, najiskrenije, ni sam ne bih imao ništa protiv takvog scenarija. Jer, to je scenarij kojim se prelaze entitetske međe a BiH pretvara u jedinstven politički prostor. U uvjetima, međutim, u kakvima stvarno živimo, mislim da takav scenarij ne bio na dobro Bosni i Hercegovini. U zadnjih četiri-pet godina, naime, u javnom prostoru imamo stalne tvrdnje kako je Republika Srpska bolji dio BiH – iako to, po svim pokazateljima, ne dogovara istini – kako Federaciju treba reorganizirati na način da se podijeli na dva entiteta itd. S predsjednikom i jednim od potpredsjednika Federacije se, objektivno, stvaraju uvjeti za dodatno usložnjavanje ionako bremenite situacije – a u opredjeljenje dvojca Dodik-Čović da na tome istraju uopće ne treba sumnjati.

S druge strane, kako komentarišete činjenicu da HDZ BiH uslovljava imenovanje Vijeća ministara BiH formiranjem Vlade FBiH? Zašto se insistira na konstituisanju vlasti odozdo prema gore?

O tome sam u više navrata i do sada pisao i govorio. Suština je jednostavna. U javnosti treba ultimativno zahtjevati formiranje vlasti odozdo prema gore – a to je, usput, logika koja kod običnog svijeta djeluje potpuno utemeljenom. A, nakon što se formira vlast do federalne razine, na državnoj razini treba uvesti logiku uvjetovanja. A ono znači – ili u vlast kao partner iz Republike Srpske ulazi SNSD i Dodik ili nema vlasti. I tako stanje može do vječnosti – do novih parlamentarnih izbora. Jer, dvojac Dodik-Čović i bez toga danas drži poluge državne vlasti – hapse koga im volja, optužuju koga im volja, uvjetuju politička rješenja i time šalju poruku svijeta kako je istrajavanje na Bosni i Hercegovini, ovakvoj kakva jeste ili bilo kakvoj, uzaludan trud svjetskih centara moći, kako od toga definitivno treba odustati i omogućiti formiranje triju nacionalnih država itd.

Uostalom, svaki dan imate izraze zabrinutosti Čovića zbog kašnjenja u formiranju vlasti, a stvarno on je glavna kočnica da se to i događa. Osobno vjerujem da je to danas jasno i predstavnicima međunarodne zajednice u BiH.

Zapelo je i u Predsjedništvu BiH. Tekst zajedničke izjave o opredijeljenosti za provođenje reformi neophodnih za proces pristupanja EU nije usaglašen. Svi su deklarativno za evropsku BiH, no zašto je problem preduzeti korake koji će nas približiti cilju?

Pa, to je samo drugi dio ovog istog scenarija. Predsjedništvo BiH je, prema Ustavu, zaduženo za vanjsku politiku. S druge strane, Dodik je u novim kombinacijama definitivno istisnut iz mogućnosti kreiranja državne politike. I stoga on u igru uvodi novu logiku – da u centar zbivanja dođe također logikom uvjetovanja, logikom da Predsjedništvo nema ovlasti da bez suglasnosti entiteta i kreira i potpisuje bilo što, pa i izjave koje se tiču obaveza prema EU. Ta je logika, što se mene tiče, dio političke borbe i gospodin Dodik ima pravo na nju. Ali, iznenađuje me da na nju reagira i Predsjedništvo BiH. Jer, prihvaćanjem Dodikove logike – a Čović bi mogao biti razlog zašto i ona prolazi u Predsjedništvu – kolektivni šef države je, zapravo, potpisao likvidaciju pred kockarskom logikom jednog političkog moćnika i time i samo izvršilo udar na ustavni poredak.

Nova EU inicijativa, predvođena britanskim i njemačkim ministrima vanjskih poslova, upravo fokus stavlja ne ekonomske i socijalne reforeme. Koliko strpljenja EU ima za BiH? Mnogi ovo nazivaju posljednjom šansom za BiH. Očekujete li da će se konačno domaći političari uozbiljiti i ponašati odgovornije, kako bi ova inicijativa našla plodno tlo u našoj zemlji?

Stoji teza da EU čini sve kako bi BiH zakačila za voz evropskih integracija. Ne slažem se, međutim, da je to posljednja, ili jedna od posljednjih šansi. Ili još konkretnije, od tih ambicija EU neće tako lako odustati – ne zbog silne ljubavi za BiH nego zbog svojih interesa.

Prije desetak godina, naime, EU je u svoje članstvo, i mimo svih mogućih uvjeta, primila Rumuniju i Bugarsku. Zašto? Zato da bi zaokružila prostor i izišla na Crno more. U to vrijeme, međutim, nije razmišljala o mekanom trbuhu koji je ostao unutar zaokruženih granica – prostoru koji se proteže na zemlje bivše Jugoslavije.

Danas je, međutim, stanje stvari poprilično drugačije. U međuvremenu se, prije svega, na svjetsku političku scenu, i to na velika vrata, vratila Rusija. Objektivno, sklonost prema njoj je sve naglašenija i na ovom prostoru – posebice u Srbiji i BiH. Sad se, drugim riječima, EU našla u situaciji, ili će ona taj prostor vezati za sebe ili će joj ga definitivno preuzeti Rusija. A to, onda, potpuno relativizira i plan s početka dvijetisućitih – plan s Rumunijom i Bugarskom o kojem sam govorio. Dakle, neće EU, bez obzira na verbalne poruke, tako jednostavno odustajati od BiH. I ne samo to. Uvjeti za njezino priključivanje društvu evropskih naroda bi se mogli dodatno omekšavati.

Proces formiranja vlasti ponovo se usporava, ne uspijeva se postići minimalni konsenzus o evropskom putu zemlje, ekonomska situacija je sve teža, posebno imajući u vidu katastrofalne majske poplave…Brojni analitičari upozoravaju da građani gube strpljenje, a da je prag tolerancije sve manji. Hoćemo li ove godine biti svjedoci socijalnih nemira?

Mislim da će ih nemoguće biti i izbjeći. I ne samo to. Oni bi, dođe li do njih, a ne vidim kako ih je moguće zaobići, mogli biti puno oštriji nego oni od prije godinu dana. Jer, oni iz veljače 2014. godine su, ruku na srce, zahvatili samo dio zemlje, i stoga je njima bilo moguće manipulirati – da oni nisu izraz socijalnog nezadovoljstva nego organizirane hajke bošnjačkih partija zbog drugih, prije svega političkih interesa usmjerenih protiv Srba i Hrvata, da su to shvatili ova dva naroda i stoga im se nisu ni priključili itd.

Sljedeći socijalni prosvjedi će, siguran sa, nadvladati etničke granice, biti će bosanskohercegovački u punom značenju te riječi, i neće biti moguće prodavati rog pod svijeću kako je to činjeno prošle godine. Stoga ih i osobno priželjkuje. Jer, dođe li do njih, to bi mogao biti uvod u novu političku filozofiju – koja sa scene potiskuje plemensku a u prvi plan istura filozofiju koja vodi računa o čovjeku i njegovim istinskim životnim interesima.

Vijesti.ba