Muslimanske bradonje u graničnoj policiji

Da li znate ko je Zoran Galić? On je direktor Granične policije BiH.

Autor Srđan Puhalo

Pa dobro, što bi običan čovjek u Bosni i Hercegovini znao ko je direktor Granične policije BiH?

Elem, on je postao poznat po tome što je donio “Pravilnik i instrukcije o ličnom izgledu policijskih službenika”, gdje se graničnim policajcima BiH striktno zabranjuje nošenje brade.

Sa stupanjem na snagu tog pravilnika jedan broj graničnih policajaca muslimana, je otišao na bolovanje ili odmor, što se objašnjava njihovim odbijanjem da se obriju. Mediji su odmah zaključili da muslimani koji neće da obriju bradu sigurno su vehabije, ako su vehabije sigurno podržavaju ISIL, a ako podržavaju ISIL onda ih moramo otjerati sa posla. Logično, zar ne?

E sada nastaju problemi.

Problem br. 1. Konvencija o univerzalnim ljudskim pravima, član 18., kaže: „Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu promijeniti svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjera ili vjerovanje učenjem, vršenjem, obredima i održavanjem.“

A konvencija o univerzalnim ljudskim pravima je iznad svakog pravilnika.

Problem br. 2. Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine; Odjeljak 2.; član 39.; Prava policijskih službenika u kojem se kaže:

Policajci imaju pravo na:

g) na fer i pravično postupanje bez obzira na pol, rasu, racionalno ili društveno porijeklo, religiju, entitetsko državljanstvo, mjesto stanovanja, političko ili drugo mišljenje, rođenje, dob, imovinski, bračni ili drugi status;

h) da nadređeni i podređeni postupaju s njim uz poštovanje ljudskog dostojanstva te da se nepotrebno ne dovodi u fizičku opasnost.

Ovim pravilnikom se direktno krše prava graničnih policajaca na religiju i drugačije mišljenje. Sasvim je jasno da se njihov nadređeni tj. prvi čovjek granične policije, ne odnosi prema njima sa poštovanjem i da ih na ovaj način ponižava.

Problem br. 3. Šta će se desiti ako sutra ovom, ili nekom novom, direktoru granične policije BiH zasmetaju policajci ateisti, homoseksualci, ljevoruki, žene ili katolici i on donese pravilnik koji ima omogućuje njihov rad?

Problem br. 4. Direktor granične policije bi trebalo da zna da selefiju ne čini ni brada, ni potkraćene pantalone, pa čak ni redovan odlazak u džamiju, već način kako se vjera doživljava i praktikuje.

Problem br. 5. Imajući u vidu problem br. 3. direktor granične policije bi morao znati da niko nema pravo da bilo koga naziva selefijom (vehabijom) ako se ta osoba sama ne naziva tako.

Problem br. 6. Nisam našao nigdje zakon ili pravilo u kojem je u Bosni i Hercegovini zabranjeno biti selefija (vehabija) ili zabranjeno da rade u policiji ili bilo kojoj drugoj javnoj ustanovi.

Problem br. 7. Bilo bi veoma interesantno da nam direktor granične policije da statistiku kršenja radnih obaveza zaposlenih graničnih policajaca (broj prekršaja, vrsta prekršaja i sve to po etničkoj i religijskoj strukturi), pa da vidimo koliko je među njima tzv. slefija (vehabija).

Problem br. 8. Postavlja se pitanje ako „bradonje“ danas otjeramo iz granične policije, zašto ih onda ne bismo istjerali i iz javne administracije, škola, bolnica, vojske i svih ostalih javnih institucija. Je l’ tako da ovo malo tukne na nacizam?

Moglo bi se naći još mnogo problema koji proizilaze iz ovakvog pravilnika kojim se direktor Galić ponosi, ali mislim da sam bio dovoljno jasan.

I ponoviću po ko zna koji put, prije nego što me proglasite vahabijom, njihovim advokatom ili lobistom, imajte na umu da su oni prije svega ljudi, a onda sve ostalo. Ljudska prava moraju važiti za sve, a ne samo za neke. I na kraju krajeva o ovome ću pisati sve dotle dok i drugi ne krenu o tome da pišu.

Kada sam napisao ovaj blog, oglasila se i Granična policija BiH u kojoj su istakli da pisanja novina nemaju mnogo veza sa etikom, već estetikom. Vrijeme će pokazati o čemu se radi, a ja ako sam progriješio, izvinjavam se Graničnoj policiji BiH i njenom direktoru Zoranu Galiću.

Frontal