Kašogi iz bosanske perspektive

Svirepo ubistvo novinara Džamala Kašogija (Jamal Khashoggi) u Konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu postalo je globalna tema mjeseca oktobra sa svakodnevnim novim detaljima u scenariju nezamislive okrutnosti: čovjek dolazi u diplomatsko predstavništvo svoje zemlje po dokument potreban za skoro vjenčanje; tamo ga dočekuje, saslušava i surovo muči 15 specijalaca koji su doletjeli u Istambul isključivo zbog „operacije Kašogi“; odsijecaju mu prste prije nego mu daju otrov i raskomadaju mu tijelo testerom za kosti i odnesu njegove ostatke kao „diplomatsku pošiljku“ na za sada još nepoznatu lokaciju.

Piše: Kemal Kurspahić

Bila je to čak i za svijet navikao na dnevne doze surovosti brutalna demonstracija načina kako pustinjska Kraljevina rješava „razlike u mišljenjima“, uključujući i likvidaciju čovjeka čiji je vrhunski grijeh to što se u svojim komentarima saudijske stvarnosti zalagao za ljudska prava i slobode pa je i njegova posljednja kolumna – posmrtno objavljena u Washington Postu – naslovljena u tom tonu: „Ono što arapski svijet najviše treba je sloboda izražavanja“.

Brojne države i međunarodne organizacije odgovorile su objavom ili najavom ekonomskih sankcija i zahlađenjem odnosa sa Saudijskom Arabijom, uključujući i otkazivanje učešća na ambiciozno zamišljenim biznis forumu u Rijadu najavljivanim kao „Davos u pustinji“, pored ostalih i direktorice Međunarodnog monetarnog fonda Kristin Lagard (Christine Lagard).

Duhoviti kritičar iz neke od bliskoistočnih zemalja, koji je iz očitih razloga ostao anoniman, postavio je na Internet satirični video s drvosječama s testerama i sjekirama pod naslovom: „Takmičenje za najboljeg saudijskog ambasadora“.

To je globalni kontekst u kojem se kao nepozvani advokat saudijske dinastije javlja bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Mustafa efendija Cerić: „Vodi se zla kampanja protiv Kraljevine Saudijske Arabije kako bi se narušio njen ugled i destabilizirali njen mir i prosperitet. To nije dobro ne samo za osjetljivi region nego i za cijeli svijet. Vjerujem da je KSA dovoljno jaka da prevlada sve ovo, in Sha Allah!“ – napisao je bivši reis u svom Twitter komentaru.

Ne znam za ugled Saudijske Arabije, tek će se vidjeti kako će ona odgovoriti na globalno užasavanje nad likvidacijom čovjeka čija je jedina krivica zalaganje za slobodu govora, ali znam da ovaj Cerićev izlet u raspravu o globalnoj temi oktobra 2018. može samo štetiti ugledu i evropskim aspiracijama Bosne i Hercegovine.

To što je riječ o „bivšem reisu“ i čovjeku koji je u kandidaturi za bošnjačkog člana državnog Predsjedništva prije četiri godine sakupio jedva 4,5 posto glasova neće ublažiti negativne odjeke Cerićevog oglašavanja u kojem se Saudijska Arabija od naručioca i izvršioca ubistva u svom diplomatskom predstavništvu pokušava preobraziti u žrtvu „zle kampanje“. To reagovanje – u mjeri u kojoj se dovodi u vezu s Bosnom i Hercegovinom – pokazuje totalni nesklad s vrijednostima na kojima počiva Evropa.

Kašogijeva likvidacija je ruganje ideji vladavine prava i slobode izražavanja: svijet u kojem vlasti mogu hapsiti i likvidirati građane bez sudskog postupka i prava na odbranu, i u kojem kritičari režima mogu „nestati“ iz diplomatskog predstavništva svoje zemlje, svijet je mračnih zavjera koji može da se mijenja samo udruženim nastojanjima domaće opozicije i međunarodnih partnera i organizacija.

U bosanskohercegovačkom slučaju – Cerićevo samozvano uplitanje u raspravu o odgovornosti Saudijske Arabije, vjerovatno kao neželjenu posljedicu, poteže i podsjećanje na okolnosti pod kojima su bez ikakvog javnog polaganje računa trošeni milioni dolara saudijske – i arapske – „solidarnosti s bosanskim muslimanima“ u ratnim i poratnim devedesetim.

Dio tih donacija korišten je za obnovu porušenih i izgradnju novih džamija, od kojih su mnoge i arhitektonskim izgledom i načinom propovijedanja i praktikovanja Islama odudarale od bosanskohercegovačkih islamskih običaja i tradicije, a zahvalnost saudijskim donatorima išla je i do odricanja od bosanskohercegovačkog suvereniteta tvrdnjama kako je sarajevska džamija kralja Fahda „teritorija Saudijske Arabije“. Takvi incidenti – kao i pojava paradžemata koji su bosanskim muslimanima nametali radikalnije oblike Islama – potisnuli su u drugi plan nikad provedenu istragu koja bi pokazala: gdje su sve trošeni i gdje su sve nestali milioni dolara islamske solidarnosti s bosanskohercegovačkim muslimanima.

Taj odnos, između saudijskog bogatstva i investicija i saudijskog poštovanja međunarodnih normi, stavio je na iskušenje i američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) koji je, odgovarajući na pitanja o tome kako će Sjedinjene Države reagovati na ubistvo Kašogija, počeo s nećkanjem kako neće pristati da zbog toga izgubi 110 milijardi dolara od saudijske kupovine američke vojne opreme – iako su provjere u medijima pokazale da se radi o znatno manjim i dugoročnim isporukama oružja odobrenim još u vrijeme Obaminog predsjednikovanja – a zatim je rekao kako je saudijsko negiranje odgovornosti „najgori pokušaj prikrivanja zločina“ u istoriji sugerišući tako da su Saudijci krivi za loše prikrivanje a ne za organizaciju i realizaciju zločina.

Vraćajući se ovoj temi iz bosanske perspektive, bilježim i najnoviju vijest kako je najmanje 21 osoba ubijena i 10 ranjeno u napadu koalicije pod saudijskim vodstvom na tržnicu izvan Hodeide u Jemenu. Podsjeća li to ikoga na Markale u Sarajevu?

RSE

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here