Moj mačak prolongirao veljaču

Najbolje izležavanje u fotelji izgleda kad ne znaš kako da ga opišeš. E, upravo moje popodnevno izležavanje izgleda tako.

Nešto kao, …. ono kad vas se za sve.

Dakle, izvrneš se u fotelju, na trenutak zamisliš kako živiš u nekoj sretnoj državi. U ruci držiš šalicu toplog čaja.

Piše: Emil Karamatić

Pogled uperen u rasplamsanu peć. Toplina se širi cijelim stanom. Pod prozorom mjauču lokalne zvijeri od mačaka.

Prolongirali veljaču.

Skoro pa na glas rekoh: „Bravo momci“.

A ožujska bura puše, kao da su i Bog i sinoptičari zaboravili da je samo korak do proljeća.

Dohvatim slušalice i velim, uz ovaj ambijent koji imam, a i nije, baš nije, za neke lude opise, točno se uklapa Galijina pjesma „Mlada lepa i pametna“.

Slijedi milenijsko opuštanje.

Mlada, lepa i pametna / a opet pomalo nesretna / izgledaš mi kao slika /omiljenoga pesnika / Savršena kao svemir / neshvatljivo jednostavan / nadrealna kao život / beskonačno kratkotrajan / Govoriš mi / osećajno kao zemlja / sugestivno kao vatra / muzikalno kao voda……….

I taman kad dođe stih „sugestivno kako vatra“, kao ne dokazani idiot userem se samom sebi u ‘ćeif.

Otvorim mail i počnem čitati poruku naše drage Vlade kojeg su dobili svi uposlenici u BiH.

Pazi sad što.

Zaokružite željenu opciju.

1. Prihvaćam izdvajanje 1% iz neto plaće u periodu od 6 mjeseci za financiranje pomoći u otklanjanju posljedica prirodne nesreće i obnovu, na račun otvoren za navedenu namjenu (zaokružiti jedan od ponuđenih računa):
1. ZDK / 2. TK / 3. USK / 4. Posavski kanton / 5. SBK / 6. Sarajevski kanton

2. Ne prihvaćam izdvajanje iz plaće za ovu namjenu.

Moram vam reći moj odgovor je bio slijedeći, da, da to što je pisalo pod brojem dva.

2. Ne prihvaćam izdvajanje iz plaće za ovu namjenu.

Ljutnja me obuzela da sam samo razmišljao što to još napisati da budem jasniji.

Ni primijetio nisam da je pjesmu „Mlada lepa i pametna“ zamijenila čini mi se prikladnija pjesma „Balkan je lep“.

Ah, te moderne tehnologije. U pet minuta, da se i ne pomjerite iz fotelje imate opuštanje i bijes.

Jebem te, Bile.

Bile, Bile, što si izmislio?

Razmišljao sam o onom pametnom, da netko slučajno ne pomisli da sam psovao Clintona.

Ne, nisam škrtac, i nisam iz tih razloga odbio sudjelovati u humanitarnoj akciji.

To nije razlog.

Svakog mjeseca u razne kasice, na raznim šalterima ubacim desetak maraka. Često uplatim neki iznos za Dječja sela u BiH.

A iznos koji svakog mjeseca dam malom bosonogom zgembi koji me svakodnevno sa ispruženom rukom dočeka na trećem semaforu i nije vrijedan pažnje jer je namijenjen za njegovu i moju sreću.

Velim, ponekad nešto i dam, ali se ne razmećem.

Nisam.

Ali ne dam taj jedan posto koji će biti uplaćen u proračun bilo kojeg kantona i kojim će upravljati bosanskohercegovački “političari” koji ne žele da se odreknu „bijelog hljeba“.

Ne dam jedan posto, čovićima, dodizima, izetbegovićima, radončićima, lagumdžijama i ostalim ajatolasima da tim novcem mijenjaju tokove rijeka, grade vile i imanja od milijuna maraka.

Ne dam taj jedan posto dok god u ovoj državi budu veće mirovine časnika ili oficira koji su u četiri godine rata rušili i ubijali ovu zemlju od onih koji su je gradili cio život.

Mirovina generala rušitelja je preko dvije tisuće KM dok je graditelja, inženjera jedva 500 KM. Da ne govorimo o onim neimarima čija je mirovina oko 350 KM.

Suosjećam se sa svakim čovjekom kojeg je stigla nevolja.

Ali moj suosjećaj ne može biti izražen, pa i tom minimalnom transakcijom od jedan posto, preko bosanskohercegovačkih konjokradica.

A gdje ono stade pjesma?

A da.

„ Balkan je lep“.

neznase.ba