Milorade, oprosti nam što smo protjerani!

Ma, ne ljuti se valjda naš Baja na Komaricu što je protjerano 25 hiljada Hrvata? Šta je to? Ništa.

Piše: Dragan Bursać

Ovako bi se najprostije mogla prevesti poruka koju je odaslao predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, narodu i svijetu. On je, naime, rekao biskupu banjalučkom Franji Komarici: “Napadate Srpsku u kojoj stolujete i živite bez ikakvih problema”.

Picolo egzodus

A, zašto je Dodik toliko bijesan na Komaricu? Je l’ samo zato što je ovaj rekao puku istinu. U Banjaluci danas ne živi niti jedna šestina od predratnog broja Hrvata. Budimo do kraja precizni, u Banjaluci, prema popisu iz 1991. bilo ih je 29.000, a prema posljednjem to je 5.000 ljudi. No, nije to toliko strašno. To je jedno malo etničko čišćenje, takoreći higijeničarski poslić, koji je odrađen u prvoj polovini devedesetih. Ma, ne ljuti se valjda naš Baja na Komaricu što smo protjerali tričavih 25 hiljada Hrvata? Šta je to? Ništa. Ta, ionako im je bolje u Skandinavijama nego u rodnoj grudi, a i svaki prosječni Srbin banjalučki odmah bi se mijenjao za jedan hrvatski izbjeglički život u Malmeu i Upsali. I osim toga, oni koji nisu uspjeli doći do Skandinavije, Austrije i Njemačke, uselili su se u srpske kuće i stanove po matici Hrvatskoj. Pa, kud ćeš veće sreće nego se useliti u kamenu tuđu kuću u Benkovcu, dobiti dvije koze i…dobro, dobiti dvije koze i ništa više. Velim, kud ćeš veće sreće za jednog banjalučkog Hrvata od života na tuđem, negdje u dalmatinskoj Zagori? Ne ljuti se naš Milorad što smo iselili Hrvate iz Banjaluke. Jok, nije to sigurno!

Izvini se Miloradu što istinu zboriš

Nego, biskup banjalučki spomenuo je u svojoj crtici da je Republika Srpska lakrdija od države. Čuj to? O, papinski izdajniče! O latinski podvižniče! Zar ne znaš da je Republika Srpska najslobodnija teritorija na čitavom svijetu. U nju su dobrodšli svi strani ulagači od Litvanije do Indije, od Tadžikistana, do ponosnog Zanzibara. To je zemlja slobodnih i bogatih ljudi. Sad, ne baš pretjerano bogatih. De, de, ima tu nekakvih 50 hiljada koji po godini napuste ovo blagostanje i zlobnici kažu da smo siromašniji dio najsiromašnije evropske države, ali to je samo propaganda, ljudi moji. Pa, nije Republika Srpska sprdnja, kao što zli Komarica veli. Evo, predsjednik Dodik je ukazao na istorijsku i civilizacijsku visinu Republike Srpske, koja dozvoljava Komarici da napada Srpsku bez ikakvih problema i posljedica. Vidite kako je to velik ljudski i kulurološki pomak. Prije su ljudi,onako iz hira i dobre zajebancije, preko Agencije za selidbe, raseljavani i iseljavani iz Banjaluke, zbog drugačijeg imena i prezimena, a danas mogu (doduše, ne svi, ne svuda, ne stalno i ne iskreno) da govore šta hoće.

A, i ti Hrvati, bože dragi, iseljavaju se zato što smo svi kolektivno bijeda, što kolektivno nemamo posla i što bi se svi zajedno iselili iz vlastite kože, samo da možemo i da nismo u ovoj ekonomskoj vukojebini.

Ufff, izvinjavam se, Predsjedniče! Nego, da to vas nije žacnulo? To što Franjo spominje užasne uslove za život ljudi u “lakrdiji” od entiteta? A, i Hrvati su nekakvi ljudi, bar tako nauka tvrdi, pa i oni teško žive?

Hrvat Dragan i njegovo konjče Hercegovina

Jer, postoje, druže, gospodine Predsjedniče, i vaši dobri prijatelji Hrvati, poput Dragana Čovića koji u iste diple suvaju, koji se zalažu za očuvanje statusa quo i još pride jednog entiteta. To su oni Pravi Hrvati koji od zidova svojih hacijendi, od mračnih stakala audija i mercedesa i ne gledaju realnost narodnim ili Komaričinim očima. To su oni vaši drugari iz Zapadne Hercegovine, oni profesionalni tapšači ramena, oni «uspješni privrednici», kojima ova država sa dva entiteta i deset kantona savršeno pristaje. Poput novog CK odijela po mjeri šivenog. Eto, da im je samo još jedan entitet, pa da sve ovce budu na broju i vukovi rentabilni.

A, šta kaže nesrećni Komarica na tu vašu svjetovnu ekonomsko-nacionalnu idilu, ispresijecanu entitetskim, kantonalnim i opštinskim granicama:

«Ako je entitet i hrvatski sličan entitetu RS, ili sada Federaciji Bosne i Hercegovine, onda šta će nam to?»

Uf, uf, Franjo, zlotvore! Pa ti bi da nam ukidaš entitet, rušiš harmonične ekonomske snove i zarivaš glogov kolac u srce našeg blagostanja? Ti bi da svi nekako zajedno živimo, istu sudbinu dijelimo, istome se nadamo, imamo ista ekonomska prava, budemo, da prostite, jednaki? Pa, dobro, da l’ si ti normalan, čovječe? Šta si se ugledao na onog svog imenjaka, komunističkog Papu??? Odreće te se Dragan Čović prvi!

Neka bude dejtonsko Carstvo njihovo!

Pa, nije Draganovo i Miloradovo carstvo nastalo na zemlji bez prepreka, granica i podjela? Šta ti je, Komarice? Vidiš li da urušavaš dejtonsko savršenstvo, stvoreno po mjeri guzonja?

I sad neko zbog tvojih izjava, nedajbože, u Briselu može pomisliti kako su entiteti neučinkoviti. A, neće moći!

Naš Milorad Dodik stao je opet na blatobran srpstva i mudro rekao:

«Na koji način gospodin Komarica misli da gradi dijalog sa nama, da hoda po svijetu i da kleveće po Republici Srpskoj stereotip koji je smislio prije dvadeset godina. Naravno da nije bilo za očekivati da se to prećuti»

Tako je, predsjedniče! I ne trebaš prećutati! Komarica ide okolo i priča nekakav izmišljeni stereotip o protjerivanju Hrvata, koji je star 20 godina. A, i netačan je, zato što je stereotip, kako si to mudro objasnio. I na kraju krajeva, šta ima nekakav stanovnik Banjaluke, Franjo Komarica, da gradi dijalog i priču o suživotu sa sugrađanima, pored živog Dragana Čovića sa juga Hercegovine?! Valjda Čović bolje vidi i bolje zna koji su to problemi Hrvata u Banjaluci i Republici Srpskoj od tamo nekakvog domicijelnog biskupa!

Od mozga očišćeni

Nego, da se uozbiljimo.

Dodikov napad na Komaricu samo govori da živimo produženi i nedovršeni rat i politiku čišćenja teritorije od naroda. Ali, ovaj put, namjesto etničkog, dobili smo ekonomsko čišćenje, koje se obavlja mehanizmom podjele vlasti na što više nivoa i superpolitičkom pljačkom.

Pored toga, da li po Dodiku neko jedino legitimno može “napadati Srpsku” samo ako je protjeran, raseljen, ako nije u tom entitetu? Hipotetički, da li Franjo Komarica treba da se iseli u Švedsku, pa da mirno i legalno kaže kako u RS-u živi samo 2% Hrvata kao posljedica etničkog čišćenja? Ovakav vid političke “tolerancije” inače je cvjetao u Italiji i Njemačkoj tridesetih i četrdesetih godina prošlog vijeka, a danas u Rusiji i Turskoj.

Hoće li mišljenje drugog i drugačijeg postati luksuz, koji se ne smije upražnjavati na teritoriji jednog entiteta? Čini se da polako klizimo ka tome.

Etničko čišćenje? To Banjaluka ionako nikada nije priznala, niti se ogradila.
Ekonomsko čišćenje? Ono je upravo na snazi, provodi se svim sredstvima, država i entiteti, u nedostaku novca, tovariće fiskalne namete i paranamete i na kiseonik koji udišemo, a ti, narode, prebrojavaj nacionalna krvna zrnca dok ne crkneš.

I zato, nije Komarica kriv što je spomenuo nestanak Hrvata, nego što je ukazao na nestanak svih nas, ako se ovaj ekonomski genocid i pogrom nastavi.

Buka