Majka u zamrzivaču i baklja na stadionu

Najprije je baklja, koja je doletjela sa sjeverne tribine, pogodila ruskog golmana u glavu. Igrao se prvi minut.

Piše: Andrej Nikolaidis

Utakmica je već tada trebala biti prekinuta. Ali nije: prekinuta je tek u 67 minutu, kada je neko, upaljačem, čime li, sa zapadne tribine pogodio ruskog fudbalera koji je pokušao izvesti aut nakon što je crnogorski golman odbranio skandalozno dosuđeni penal.

Sportski radnici, političari, novinari, analitičari, priručni komentatori društvenih zbivanja bili su složni: te skandal, te sramota, te varvarstvo, te poraz čitavog društva, te sumrak tradicionalnih društvenih vrijednosti… Kurac-palac.

ISTOG ČASA, SEKUNDARNO

Mladić koji je bacio baklju je u rekordnom roku identifikovan. Najprije se malo skrivao po Podgorici, onda se predao policiji. Prije toga ga je advokat naučio šta da kaže. Dok je on mirno gledao utakmicu, baklja mu je pala pred noge. On se uplašio i bez razmišljanja, što’no vele instinktivno, što’no, kada u Crnoj Gori žele reći „istog časa“, vele „sekundarno“, u smislu „u sekundi“, bacio baklju dalje od sebe – eto, slučajno baš na teren, i slučajno baš ruskom golmanu u glavu.

Šta je bitno u njegovoj priči? Tvrdnja da on nije unio baklju na stadion. Čime se prikriva osnovno pitanje vezano za prekid utakmice u Podgorici: kako je, pored ogromnog policijskog pa još i dodatno angažovanog privatnog obezbjeđenja, baklja unešena u stadion? To je jedino što mladić treba ispričati. A i ne mora. Već iz izjava crnogorskog selektora i ljudi iz fudbalskog saveza bilo je jasno da svi znaju da je obezbjeđenje selektivno: da neke gledaoce pretresaju, druge ne. Ako je tako, pravo je čudo da na teren nije ispaljen projektil iz zolje. Ali dobro, neki sljedeći put.

Postoje kamere, postoje svjedoci. Vrlo je lako otkriti na koji je ulaz lučonoša ušao, dakle i ko ga je pustio da unese baklju. Jer, umjesto iživljavanja na mladiću koji je bacio baklju, jer svaka baklja koja je unešena na stadion biće upaljena, umjesto palamuđenja o narušenom gostoljubivom imidžu Crne Gore, zaboravljenim vrijednostima crnogorskog društva i ostalim fantomima, treba pronaći odgovorne u policiji a privatnu zaštitarsku kompaniju nabiti nogom u prkno, da nikada više ne obezbjeđuje ništa osim seoskih svadbi.

U danima pred utakmicu, policija je razriješila brutalno ubistvo koje se nedavno desilo u Baru. Uhapšeno je troje ljudi. Priznali su da su nožem i razbijenom bocom ubili čovjeka, jer su ga htjeli opljačkati. U njegovom novčaniku našli su samo deset eura. Onda su mu ispraznili frižider.

Potom se otkrilo da je jedan od ubica, vođa grupe, već osuđen za ubistvo. Čovjek je 22. marta 2002. sjekirom i konopom ubio majku pa je spakovao u zamrzivač. Bratu je rekao da je majka odselila. Potom je učestvovao u potrazi za ženom koja je negdje otišla i nikome se ne javlja. Brat je bio sumnjičav. Ušunjao se u ubičinu kuću, sve pretražio, pa kad više nije znao gdje bi i šta bi, otvorio zamrzivač. Na crnogorskim portalima se moglo pročitati da je ubica, nakon što je osuđen na 15 godina zatvora, rekao: sudija, ti kao da sam ubio tvoju, a ne svoju majku. To, nadam se, nije tačno, ali kao da objašnjava logiku onoga što će se desiti 2013. godine.

Tada je, naime, ubica amnestiran. Kako je moguće da je amnestiran? Možda zato što je država procijenila da je ubio svoju, a ne nečiju drugu majku, pa je red da mu kaznu skrati za trećinu?

ŠTA JE VEĆI SKANDAL

I eto nas u epicentru medijskog kretenizma. Šta je veći skandal: to što je čovjek koji je gotovo mjesec dana živio sa mrtvom majkom u zamrzivaču amnestiran, čime mu je omogućeno da počini novo ubistvo, ili to što je tupavi dvadesetčetverogodišnjak na teren bacio baklju? To što je ovaj sa majkom u zamrzivaču pušten na slobodu nije poraz pravne države, sumrak društva i sve ostalo sa spiska crnogorskog patetičnog naricanja nad hudom sudbinom koja je jednu civilizovanu zemlju i nadasve tolerantnu naciju svijetu predstavila u krivom svjetlu? Gdje su zahtjevi da se kazne odgovorni za njegovu amnestiju, da se popravi sistem koji je omogućio da on bude pušten na slobodu?

Umjesto toga, treba mlatiti o „mladiću koji je svojom nesmotrenošću nanio ljagu cijeloj naciji“. Mladi ljudi od 24 godine razmišljaju samo o tome koga će kresnuti i gdje će naći alkohol i drogu. Ako ne razmišljaju o tome, nisu normalni. Onda su u tim godinama visoko u partijskoj hijerarhiji vladajućih stranaka. Onda su sociopate koje će u budućnosti društvu nanijeti istinsku štetu. Ti će u crno zaviti budžet i čitavu državu, a ne tupson koji je, kad su ga već pustili da je unese, bacio baklju.

Dakle, svima onima koji su zabrinuti za imidž države i društvene vrijednosti: ako u Crnoj Gori nije pravosnažno osuđen niti jedan optuženi za ratne zločine, na osnovu čega zaključujemo da u Crnoj Gori ratni zločini nisu kažnjivi; ako u Crnoj Gori nije kažnjivo imati neprijavljene milione na stranim računima; ako u Crnoj Gori nije kažnjivo sistematsko uništavanje privrede od strane tajkuna, za što je vjerovatno najbolji primjer ulcinjska solana; ako nije kažnjivo prelivanje društvenog bogatstva u džepove nekolicine; ako je u Crnoj Gori moguće dobiti amnestiju za majku u zamrzivaču – zašto bi, za ime Boga, bilo zabranjeno gađati ljude bakljom u glavu?

zurnal.info