Leonard Cohen – Zapis Mile Stojića iz 2008.

Koncem rujna u Beču i Budimpešti gostovat će Leonard Cohen, jedan od najvećih muzičara današnjice. Sedamdesetčetverogodišnji kanadski kantautor ovoga je proljeća nakon petnaest godina pauze krenuo na novu svjetsku turneju, neki tvrde posljednju. Cohen je rođen u Montrealu, u uglednoj židovskoj familiji, poznatoj po tome što je davala rabine.

Piše: Mile Stojić

Kao sedamnaestogodišnjak počeo je pisati pjesme. Nakon diplome na montrealskom sveučilištu McGill, 1956. godine, objavljuje prvu knjigu poezije, a pošto shvaća da se od književnosti ne može živjeti, okreće se glazbi. Iako su kritičari hvalili njegovu poeziju, Cohen je planetarno poznat kao kompozitor i pjevač, autor mnogobrojnih poznatih balada, među kojima se svakako izdvajaju Hallelujah i Susanne.

Glazba i poezija Cohenova dale su snažan pečat književnoj generaciji koja se afirmirala osamdesetih godina prošlog stoljeća u Jugoslaviji. Nekako smo svi spontano preuzimali njegove sjetne akorde, vjerovali smo u cjelovitost svijeta, u njegove slike o tužnoj djevojci pored prozora (The Window), vjerovali smo u njegovu devizu da svaka istinska ljubavna pjesma mora biti tužna. Cohenov baršunasti glas i njegov niski lik išli su osamljenom stazom u odnosu na tadašnje glazbene trendove i vraćali su nas arhetipskom idealu romantične ljubavi. “Nema nijedne lijepe žene”, zborio je Cohen, “koja ne bi željela da njena ljepota ostane u stihovima.”

O, kako smo samo pili tih godina! Moj prijatelj Goran Simić i ja cijelo jedno ljeto 1979. slušali smo Cohena uz potoke piva i šnapsa, čitajući jedan drugom naše prve literarne sastave. Cohenove longplejke čuvali smo u regalima pokraj naših prvih objavljenih zbirki, edicija Nada sarajevske Svjetlosti, urednik Risto Trifković, likovna oprema Dragan S. Stefanović. Suzanne te vodi do njenog mjesta pored rijeke, gdje možeš čuti prolaske brodova i možeš provesti noć pored nje i znaš da je napola luda, ali zbog toga i želiš biti s njom…

Suzana je žensko biblijsko ime (Šošana) i ima značenje lotosova cvijeta. Prvi put se spominje u Egiptu, dva tisućljeća prije Krista. U perzijskome to je ime ljiljanovo – Sausan (Sausan). U biblijskoj legendi Suzana je žrtva staračke pohote. Knjiga proroka Danijela, naime, priča o mladoj Suzani, koju zbog njene ljepote počnu pratiti dvojica staraca. Jednoga dana u potaji, prateći Suzanu u vrtu na kupanju, prilaze joj te je ucjenjuju optužbom za preljub ako ne zadovolji njihovu požudu. Suzana im se odbija prepustiti te ostane prepuštena na milost i nemilost “pravde” patrijarhalnog društva. Bog, međutim, intervenira, udijelivši mudrost mladom Danijelu, koji pohotne starce hvata u laži.

Cohenova Susanne bila je nekakva naša Lorelei, što je zavodila lađare s Miljacke, sa stijena Jekovca i Bentbaše. Lađare što su, kako kaže naš narod, “vukli galiju po suhom”. Nas su, u međuvremenu, naši starci obmanuli, a bog nam se nije javio iz gorućeg grma niti nas je prosvijetlio mudrošću. Naš je svijet bio osuđen na propast. Ali su zato naše pjesme i danas tužne i čeznu za Suzanom, “za dodirom njenog savršenog tijela s našom dušom”.


DANI, 19.09.2008

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here