Kraj Republike Hrvatske

Ne znam jesam li zaista jedini u Republici Hrvatskoj primijetio tu stvar, ali vidim da nitko nije nešto osobito popizdio, pa mi preostaje zaključiti samo: a) da su svi Hrvati imbecili, ili b) da sam imbecil samo ja. Odnosno, da a) porezni obveznici nemaju ništa protiv iz svoga džepa platiti ono, kako se zove, restrukturiranje Agrokora, ili b) kako ću to na kraju platiti samo ja.

Piše: Boris Dežulović

‘Teško je išta garantirati, ali Vlada je od početka vrlo jasno komunicirala da cijeli ovaj proces vodi u smjeru da ne bude nikakav teret za porezne obveznike’, odgovorila je ovog ponedjeljka voštana figura ministra financija Zdravka Marića na izravno pitanje novinarke Nove TV može li sada, ovog časa – kako to već mjesecima ponavljaju voštane figure iz muzeja Andreja Plenkovića – gledateljima zajamčiti da hrvatski porezni obveznici neće platiti ni lipe za restrukturiranje Agrokora. ‘Vlada očekuje’, nastavila je Marićeva figura, ‘da ni trošak restrukturiranja, ni otplate kredita, niti bilo koji drugi trošak vezan za Agrokor neće pasti na teret poreznih obveznika.’

‘Teško je išta garantirati, ali Vlada proces vodi u smjeru’?! ‘Vlada očekuje da nijedan trošak vezan za Agrokor neće pasti na teret poreznih obveznika’?! ‘Teško je išta garantirati’?!? ‘Vlada vodi u smjeru’?!? ‘Vlada očekuje’?!? Osvrnuo sam se po sobi i skočio do prozora osluškivati kad će večer zarezati prvi rafal iz kalašnjikova i prva sirena za uzbunu, pa da užarena, vrela masa razjarenih poreznih obveznika krene prema Zimskom dvorcu na Markovu trgu, prevrćući putem policijske automobile i paleći sve pred sobom.

Prošlo je, međutim, deset minuta, prošlo i pola sata i puni sat, prošla bogami cijela ta večer i cijela za njom noć, a revolucije ni za smjenu žarulje u saborskom zahodu, kamoli za smjenu vlasti i rušenje sistema koji korporativne dugove vraća parama poreznih obveznika. Od cijele ognjene revolucije negdje u dva ujutro s magistrale odjeknulo samo jedno pijano ‘Živim bolje nego ministar’.

Sedam mjeseci prošlo je, eto, otkako je onoga četvrtka 6. travnja HDZ-ova saborska većina usvojila famozni Zakon o postupku izvanredne uprave trgovačkih društava od sistemskog značaja za RH, čuveni Lex Agrokor, i sve otada – od tog četvrtka pa do ovog ponedjeljka navečer – javnost i novinari ponavljali su i tupili jedno te isto, jednostavno pitanje, ‘da ili ne?’: znači li Lex Agrokor da će porezni obveznici vraćati Todorićeve dugove? I sve otada, od tog četvrtka pa do Dnevnika ovog ponedjeljka navečer, premijer Plenković i njegovi ministri ponavljali su i tupili jedan te isti, vrlo jednostavan odgovor: ‘Ne.’

‘Porezni obveznici neće plaćati Todorićeve dugove!’ toga je travanjskog dana u Saboru na izravno pitanje Vesne Pusić odlučno i odrješito, pomalo čak i uvrijeđeno, odgovorio premijer Plenković. ‘Cijeli proces izvanredne uprave neće pasti na trošak poreznih obveznika. To ni formalno nije moguće!’ odlučno je i odrješito, čak pomalo i uvrijeđeno, mjesec dana kasnije na izravno pitanje novinara RTL-a ponovila i ministrica gospodarstva Martina Dalić. ‘Više sam puta isticala, pa ću ponoviti još jedan put’, ponovila je ministrica Dalić nekoliko dana kasnije u Slobodnoj Dalmaciji: ‘Cjelokupni proces izvanredne uprave po zakonu je strukturiran tako da saniranje Agrokora ne ide ne teret poreznih obveznika. I pri tome i dalje stojim.’ ‘Dugovi kompanije su i dalje dugovi kompanije, a ne države i poreznih obveznika, i tu nema nikakvih dilema’, iz Ogulina je tih dana odlučno i odrješito, pomalo čak i uvrijeđeno, dobacio premijer Plenković.

‘Dužni su Agrokor i Ivica Todorić osobno. Porezni obveznici neće platiti ni kune duga Agrokora!’ odlučno i odrješito, pa čak pomalo i uvrijeđeno ponovio je onda i Ante Ramljak, Vladin posebni povjerenik za Agrokor. ‘Zakon je vrlo jasan: izvanredna uprava može završiti na tri načina – nagodbom, stečajem ili prekidom postupka od strane suda’, odlučno i odrješito, pomalo čak i uvrijeđeno pojasnila je opet ministrica gospodarstva Martina Dalić na HTV-u, ‘a nijedan od ta tri načina ne uključuje angažiranje sredstava poreznih obveznika!’ ‘Prebacivanje dugova jedne privatne kompanije na teret poreznih obveznika ne dolazi u obzir!’ još prije samo tjedan-dva jednom je za svagda, odlučno i odrješito – pomalo čak i uvrijeđeno – zaključio premijer Plenković.

Sedam mjeseci premijer i njegovi voštani ministri na izravno su pitanje – hoće li porezni obveznici na koncu platiti restrukturiranje Agrokora, da ili ne? – odlučno i odrješito, pomalo čak i uvrijeđeno, ponavljali kako to ‘ne dolazi u obzir’: još prošlog četvrtka, uoči sjednice Vlade, ministar državne uprave Lovro Kuščević odlučno je tako i odrješito, pomalo čak i uvrijeđeno, ponovio kako je ‘stav predsjednika Vlade vrlo jasan: porezni obveznici neće niti jednu kunu ispaštati radi Agrokora!’, a istog dana još je jednom odlučan i odrješit – pomalo čak i uvrijeđen tim pitanjem – bio Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak: ‘Garantiram vam nema nikakvog državnog jamstva! Porezni obveznici nisu dali novac za ovaj kredit i neće platiti ovaj kredit!’

I tako, kažem, sedam mjeseci. Sve od onog četvrtka u jedan i pol, pa do ovog ponedjeljka navečer, kad je novinarka Nove TV glasom automatske sekretarice, s vidljivom dosadom, ministru Mariću rutinski ponovila pitanje – ‘možete li vi kao ministar financija garantirati poreznim obveznicima da neće platiti ni lipe duga Agrokora?’ – a ovaj iznenada, nimalo više odlučno ili odrješito, a kamoli uvrijeđeno, odgovorio: ‘Teško je išta garantirati.’ Odjednom, eto, Vlada proces vodi u tom smjeru, ali ne može ništa garantirati, iznebuha ministar financija to niti garantira niti obećava, već – ‘očekuje’.

Pa pička vam materina – ja se ispričavam na pomalo hermetičnoj stručnoj terminologiji – ‘očekivati da nijedan trošak vezan za Agrokor neće pasti na teret poreznih obveznika’ može svaki građanin i svaki među njima imbecil, ništa drugo – osim što s labavom, nesigurnom vjerom to ‘očekuju’ – hrvatski građani i imbecili i ne rade ovih sedam mjeseci, za takvo ‘očekivanje’ ne treba čovjek biti premijer ili ministar financija: premijeri i ministri nisu tu da takve stvari ‘očekuju’ nego da ih garantiraju i to jamstvo ovjere svojim imenom, prezimenom i mandatom.

Oni ‘očekuju’?! ‘Očekujem’ i ja da ustaše, fašisti i ratni profiteri završe pred narodnim sudom, pa nisam ministar pravosuđa.

Mrtav hladan, nimalo odlučan, odrješit i uvrijeđen, ministar financija obznanio je, ukratko, kako očekuje da porezni obveznici neće platiti Todorićeve dugove – izjavio je to onako neobavezno kako se inače ‘očekuje’ plasman na Svjetsko nogometno prvenstvo: ‘teško je’, jasno, ‘garantirati, ali dat ćemo sve od sebe’ – a lobotomizirani hrvatski porezni obveznici i imbecili, koji će sad već izvjesno na kraju poplaćati zadnju lipu Todorićeva minusa, s dosadom su na svojim daljinskim upravljačima prebacili na Talent Show. Cijela se ognjena revolucija svela na jedno pijano ‘Živim bolje nego ministar’ u dva ujutro s magistrale.

Život se, najzad, ne svodi na Agrokor: što je, recimo, s ravnomjernim razvojem hrvatskih županija?

‘Koliko god bilo bitno osigurati da porezni obveznici ni na koji način ne plaćaju dugove Agrokora, isto je tako bitno nastaviti posao da se hrvatski krajevi ravnomjerno razvijaju. Život se ne svodi na Agrokor’, mrtva je hladna, baš tim riječima, iz svog mobilnog ureda u Dubrovniku raspravu zaključila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

I tko bi joj neimbecilan – kad čuje kako trepćući umjetnim trepavicama ‘očekuje’ da se ‘hrvatski krajevi ravnomjerno razvijaju’ – proturječio? Ja se, recimo, u potpunosti slažem: što se mene tiče, svaki kraj takve Republike Hrvatske dobar je kraj.

Novosti