Kome je prodan Trg maršala Tita?

Neskrivenom pokloniku ustaštva prodana je ploča s nazivom Trg maršala Tita. Vrijedan trofej. Ima to smisla, povijest mora nekako zapamtiti Zlatka Hasanbegovića.

Piše: Boris Vlašić

Dobra je to fora, zamijeniti ploču s nazivom za par političkih ruku i vreću para, kako izgleda gradski proračun. I smisliti neko drugo rješenje kojemu se naizgled nitko neće suprotstaviti. Uostalom, što znači naziv Trg Republike Hrvatske, a što znači naziv maršal Tito? Što taj može predstavljati Hrvatskoj? Što može biti Hrvatima, a što građanima Hrvatske? To je onaj kojega svjetska povijest pamti kao jedinog lidera koji je tijekom Drugog svjetskog rata uspio održati teritorij koji nije bio pod kontrolom fašističkih snaga. Slobodan teritorij, tako se to zvalo i zove. To je bio onaj koji je vratio sva prodana područja Hrvatske. To je onaj koji je omogućio da se na neki trg stavi ploča s nazivom Trg Republike Hrvatske. Osigurao je da ga uvažava cijeli svijet. Suprotstavljao se svima koji su pokazivali pretenzije na ovu zemlju, osigurao je da 1991. godine hrvatski branitelji imaju zemlju koju će braniti.
Vezane vijesti

Do kada će trebati podsjećati koliko je antifašizam važan za Hrvatsku

Sada je to prodano za naklonost Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih. Možda će i njih povijest pamtiti. Hasanbegović je, baš je zgodno sjetiti se, onaj koji je rekao da su Hrvati u 20. stoljeću pobijedili samo jednom, u Domovinskom ratu. “Antifašizam nije temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje ni jednom riječju u Ustavu”, rekao je jednom zgodom čovjek koji ne može izgovoriti riječ antifašizam.

Kada su ga nedavno pitali kako bi u Hrvatskoj trebalo obilježavati taj pojam, jer se on protivi obilježavanju Dana antifašističke borbe rekao je: “Naša je politička, državna i zakonodavna dužnost poništiti 22. lipnja 1941. kao državni blagdan i kao izvor potpuno nepotrebnoga razdora u hrvatskom narodu, čime će se konačno steći pretpostavke za istinsko nacionalno pomirenje koje može biti utemeljeno isključivo na istini – nudeći mogućnost da se Hrvati konačno pomire”. “Hrvatska je demokratska država, Ustav RH jamči demokratske vrednote i jamčeći građanska, ljudska i politička prava država Hrvatska svaki dan obilježava i štiti one vrijednosti o kojima govorimo”, pojasnio je ne izgovorivši riječ antifašizam. To mu je frka.

Jednostavno, čovjek ne podnosi antifašizam jer je njegova obitelj stradala u komunizmu. Ali jako štuje ustaštvo, to mu je vrijednost za koju se zalaže. “Upravo zbog tih istinskih heroja, mučenika i šehida, koji svoje živote položiše na oltar domovine od Bleiburških poljana pa do Foče i Fazlagića kule, dužnost je svih nas, njihovih štovatelja i sljedbenika, autentičnih hrvatski nacionalista i starčevićanaca poniženih, prevarenih i poraženih muslimana i katolika, skinuti krinke s lica današnjih slavosrbskih opsjenara, licemjera i moralnih nakaza i pokazati put k izlazu, iz ovog mračnog tunela, prema pomirbi, slozi i vjerskoj toleranciji, a istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure, Drave i Drine, pa do Jadranskog mora” pisao je svojedobno.

Tom je čovjeku prodana ploča s nazivom Trg maršala Tita. Za jednog poklonika ustaštva vrijedan trofej. Gradonačelnik Zagreba, koji je baš zahvaljujući tom Titu i njegovu sustavu krenuo u politički život u kojem nije doživio nikakvo preobraćenje, koji se zaklinjao u socijaldemokraciju, tvrdio da može druge poučavati tome, mogao bi napraviti i prigodni domjenak na kojem će si čestitati na dobroj trgovini. I stvarno je dobra igra sudbine da dvojica koji se nikada nisu usudili napraviti ništa protiv onog komunizma i socijalizma u kojem su živjeli sada postaju njegovi simbolički grobari. Ima to smisla. Povijest ih mora po nečemu zapamtiti i s nekim uspoređivati. Izabrali su Pavelića.

Jutarnji list