Ko je najveći kolektivni kreten?

ISIL uništava istorijske spomenike i ističe ozbiljnu kandidaturu za najveću sramotu islama, ikad. Ljudi su, kao, zgroženi. Ah, kakvo varvarstvo. Ah, kakva šteta. Međutim, nije da nam zbog toga što ISIL uništava tragove asirske civilizacije san neće na oči.

Piše: Andrej Nikolaidis

ISTRAGA ILI GENOCID

Napokon, mi smo ovdje navikli na uništavanje spomenika, gradova i – šta mrtvih, živih! – civilizacija. U crnogorskom jeziku postoji i riječ za TO: istraga. Dakako, „istraga“ u crnogorskom nije ono što sprovode Holms i Poaro, nego ono što sprovode junaci jedne druge knjige – Njegoševog „Gorskog vijenca“. Genocid, dakle. Istražiti u crnogorskom ne znači do kraja slijediti tragove, nego iskorijeniti, nečemu ne ostaviti ni traga, uništiti sve tragove.

Kad smo već kod crnogorskih tema… Pretpostavljam da niste obratili pažnju na aktuelnu crnogorsku polemiku o spomenicima? Ako je ono što čini ISIL žanrovski horor, ono što se čini u Crnoj Gori po običaju je – komedija.

Podgoričke vlasti naumile su da u centru grada podignu (ili kako se kaže: obnove) spomenik vojvodi Mirku Petroviću. Spomenik je to, zapravo, vojvodi Petroviću i palima u Bitci na Grahovcu, koji je 1886. otkrio knjaz Nikola, takođe Petrović. Istom prilikom knjaz je otvorio i novu Podgoricu, nazvanu, sasvim prigodno: Mirkova Varoš.

Spomenik su 1918. srušile, kako se to eufemistički kaže, „pristalice bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom“ (to je kao da ISIL nazoveš „Pristalicama bezuslovnog ujedinjenja Iraka i Italije“). Toj ekipi je tadašnja Crna Gora bila previše crnogorska, pa su učinili sve što su mogli da je rascrnogorče.

Rekosmo: Podgoričke vlasti su sada odlučile da obnove spomenik. Tim činom se, naravno, odaje počast vojvodi Petroviću, ali istovremeno i lupa klempa „pristalicama bezuslovnog ujedinjenja“. Kako jučerašnjim, tako i današnjim.

Pa se Pristalice pobunile. Prije nego nastavimo dalje sa opisom nove crnogorske bizarnosti, riječ-dvije o retorici Pristalica.

RETORIKA PRISTALICA

Kada se neko u Crnoj Gori zalaže za bilo šta što ne podrazumijeva da je ta država u zajednici sa Srbijom, sve u toj državi, od tradicije do jezika srpsko, a stanovnici Srbi, Pristalice to smatraju „širenjem kobnih podjela“.

Na primjer: ako ne pristaješ na to da se izjednače partizani i četnici, ti širiš podjele. Ako misliš da je Hašim Tači, kao premijer susjedne države, dobrodošao u Crnoj Gori, ti širiš podjele… Razumjeli ste: svaki pluralizam je širenje podjela, i kao takvom mu treba stati na kraj. Jer podjele nisu dobre. A šta je dobro? Apsolutno jedinstvo i jednoumlje.

Političke partije Pristalica su zatražile da se spomenik ne obnavlja. Pogađate: „zato što to podstiče kobne podjele“. Osim toga, rečeno je, spomenik bi bio uvreda za „neka crnogorska plemena“. Eto ti ga sad: čim u Crnoj Gori negdje malo zagrebeš, stigne se do plemena. Kako izgleda savremena crnogorska plemenska logika? Neka vam to svojim riječima kaže jedan od protivnika spomenika, obratite pažnju na titulu, ne šalim se: predsjednik Upravnog odbora Udruženja Vasojevići “Vaso”, gospodin Zoran Lakušić.

Veli on ovako:

“Svi dobro znaju da Vasojevići nikada nijesu rušili spomenike. To nije činio ni Savo Fatić, potpredsjednik Podgoričke skupštine i čovjek koji je važio za jednog od najobrazovanijih ljudi svoga vremena. Zato im poručujemo da odustanu od svojih suludih nauma i da ne izazivaju revolt ni kod Vasojevića ni kod Kuča, ponosnih brdskih plemena koja su kroz svoju svijetlu istoriju dostojno branila slobodu, čojstvo i junaštvo i ljudsko dostojanstvo”.

Pomenuti Savo Fatić upao je u polemiku jer se koplja lome oko toga je li on lično srušio spomenik, ili je rušenje samo podržavao. Plemenski menadžer Lakušić dodaje:

“ .. oni su na taj način uvrijedili ne samo porodicu Sava Fatića, koja je demantovala njihove izmišljotine, nego i sve poštene Vasojeviće”.

Tako se to radi! A ja sam uzalud čekao da se, kad god su me pljuvali u crnogorskim novinama, oglasi ambasada Grčke u Podgorici i pojasni da je napad na mene ujedno i “uvreda za sve poštene Grke”.

Razumjeli ste: unionisti su protiv spomenika, independisti za njega. Unionisti, još, vele kako je vojvoda Mirko počinio ratne zločine nad pripadnicima plemena Kuči. Indipendisti te zločine nastoje relativizovati, pa kažu kako zločina jeste bilo, “ali treba uzeti u obzir kako je do njih došlo”. Ko biva, Kuči su sami krivi što ih je Mirkova vojska ubijala. To je gadna argumentacija, a uz to i cinična. Čim u osudu ratnih zločina umetneš riječ “ali”, osuda se pretvara u pravdanje.

JEDINA OPRAVDANA POLEMIKA

Da ionako nadrealna polemika ne bi bila dosadna, politički lideri Pristalica u javni su prostor lansirali i inicijativu o “ravnopravnosti srpskog i crnogorskog jezika” te “zaštiti ćirilice”.

Najnovija crnogorska polemika mene učvršćuje u uvjerenju da zavađani južnoslovenski narodi mogu voditi samo jednu opravdanu polemiku: ko je od nas najveći kolektivni kreten.

Takođe, svjedoči da je Crna Gora, kao i okolne nam države, sretna zemlja. Jer, u nesretnim zemljama ljudi su primorani da brinu o ekonomiji i padu standarda. U sretnima, kakve su, hvalim te Bože, ove naše, sva se energija troši na pitanje spomenika, pisma i ostalih „identitetskih pitanja“.

zurnal.info