Karamarko bi pisao hrvatsku povijest, a ne može HDZ-ovu

Jadranka Kosor nije izdržala.

“Nostradamusov šef slavi 25 godina stranke”, napisala je na Twitteru, povodom sinoćnjeg skupa HDZ-a u dvorani “Lisinski”. “Upisao se 2011., a 2012. obrisao povijest na stranicama stranke od 1999. do 2012. Demokracija”.

Piše: Tomislav Klauški

Demokracija, nego šta.

U jednoj takvoj demokraciji Jadranka Kosor je preko noći poskidala Sanaderove slike po Središnjici, javno se odrekla Onog čije ime se ne izgovara, izbacila one koji su ga pokušali braniti, marginalizirala one koji su ga slijedili, baš kao što je Sanader prije toga pobrisao sve tragove Tuđmanove ostavštine u HDZ-u.

A sada je Tomislav Karamarko izbrisao njih oboje. S Dragom Prgometom na najboljem putu da bude izbrisan.

Još samo fali da netko u akciji “clean slate” pobriše još i Karamarka, pa da se krene ispočetka.

U novo krojenje i prekrajanje povijesti.

Povijest u izradi

I doista, na službenim stranicama povijest HDZ-a završava smrću Franje Tuđmana 1999. godine, čovjeka čijoj su se bisti sinoć svi klanjali, a pored toga istaknuta je obavijest da je “kompletan kronološki prikaz povijesti HDZ-a u izradi i bit će uskoro dostupan”.

Sva sreća da je na čelu HDZ-a (ponovno) jedan povjesničar koji će sigurno znati napisati (vjero)dostojnu povijest stranke, iz koje je istupio još za Tuđmanova života, a u nju se vratio nakon Sanaderova utamničenja.

Istina, Karamarko je upravo u tim prijelomnim vremenima HDZ promatrao iz perspektive detuđmanizacije koju je nametnuo njegov tadašnji prijatelj i predsjednički kandidat Stipe Mesić, ali će zato će on kao strastveni povjesničar poduzeti sve da prikupi neophodnu povijesnu građu iz druge ili treće ruke.

Nažalost, ne i od Sanadera i Kosorice, budući da su oboje najureni iz stranke, ali zato bi mogao od Zdravka Tomca, novom inventaru HDZ-ovih skupova, koji će mu ispričati sve o tome kako ga je Tuđman odbio potvrditi za gradonačelnika Zagreba 1996. godine.

Pa se taj dragocjeni podatak može upisati u postojeću kronologiju HDZ-a. Zajedno s izlaskom Karamarka iz njegovih redova.

Kako se može vidjeti, povijest je dosta fluidna kategorija u redovima Karamarkove stranke. Osim što je uvijek pišu pobjednici.

Kvazipovjesničari

Ono što je, međutim, zanimljivo, naročito iz perspektive HDZ-ova sinoćnjeg obilježavanja povijesnog Prvog sabora stranke, na kojem je Franjo Tuđman objavio da je “NDH bila izraz povijesne težnje hrvatskog naroda za državom”, a policija dopustila ulazak u zemlju hrvatskoj emigraciji, jest činjenica da bi Tomislav Karamarko želio pisati hrvatsku, a ne može napisati ni stranačku povijest.

“Kad HDZ dođe na vlast, moramo konačno srediti hrvatsko školstvo”, govorio je prošlog ljeta. “A ne kao danas, da nam neki kvazipovjesničari pišu povijest onako kako njima odgovara”.

Da bi sada HDZ-ov povjesničar Karamarko pisao stranačku povijest kako njemu odgovara.

Ili je u potpunosti izbrisao, kako je to učinjeno na službenim stranicama HDZ-a.

I tako, osim što je HDZ podijelio Hrvatsku – na onu podobnu i onu nepodobnu – tako je Karamarko podijelio i HDZ. Na onaj do 1999. i onaj nakon njega.

Jedan je autoritaran, isključiv, rigidan, nedemokratski, nacionalistički i opasan, a drugi je korumpiran i kriminaliziran. Iz prvog je Karamarko svojedobno istupio, u drugi se Karamarko naknadno učlanio.

Nema sumnje da će sada ponuditi ono najbolje od oba svijeta.

24sata