Kako je smijenjen svemogući Bog

Prvi put u dvije hiljade godina čovječanstvo je dobilo materijalni dokaz da ima Boga, ali da, „jebiga“, nije svemoguć: sve Gospodin Bog Svemogući može, samo ne može pronaći za Hrvatsku pouzdanog desnog beka. I napraviti gol toliko velik da ga Mario Mandžukić s pet metara može pogoditi loptom.

Autor: Boris Dežulović

– Dragi prijatelji, braćo i sestre – glasom na rubu plača, pred stotinu hiljada ljudi na Trgu svetog Petra i sedam milijardi gledatelja prikovanih pred male ekrane, započeo je papa Frane svoje obraćanje svjetskoj javnosti, pa stao. Riječ nije htjela iz usta, grlo se steglo, potekla je suza.

Život na Zemlji je stao, stalo je vrijeme, stale su načas klimatske promjene, stale su tektonske ploče, stala je evolucija vrsta, sve je stalo, i da je bilo nekoga tko te srijede u prekinutom programu svih svjetskih televizijskih kuća nije gledao breaking news i izravni prijenos iz Vatikana, točno je mogao čuti onu muhu što se zabijala u prljavo staklo meteorološke stanice Navarino u Ognjenoj zemlji.

– Dragi prijatelji – nesigurno je ponovio papa Jorge Maria Bergoglio, drhtavom rukom pokazujući u kameru komad papira. – Upravo sam dobio izvještaj vatikanske Kongregacije za nauk vjere… Naš Otac, dobri i svemogući Gospodin… naš dragi Bog je smijenjen!

Trg svetog Petra presjekao je vrisak užasa. Jedna časna sestra iz Hrvatske dohvatila je od konsterniranog karabinjera pištolj i prosvirala sebi glavu. Onu muhu iz Ognjene zemlje nadglasali su uskoro kukanje, lelek i sirene Hitne pomoći na svim svjetskim jezicima, te oduševljeno jodlanje i rafalna paljba iz kalašnjikova na Bliskom istoku.

– Draga braćo, prijatelji, molim vas, dopustite… „Naš Otac gospodin Bog Svemogući, stvoritelj Neba i Zemlje…“ – započeo je Papa čitati priopćenje vatikanske Kongregacije, probijajući se kroz krikove, jauke, žamor, sirene i sporadičnu pucnjavu. – Molim vas… moram vam reći, samo još ovo: „Naš Otac gospodin Bog Svemogući, stvoritelj Neba i Zemlje, smijenjen je na današnjoj hitnoj sjednici Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza u Zagrebu. Ime novog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije bit će poznato do kraja tjedna.“

Glas Svetog oca nadglasali su urlici nezadovoljstva i zvižduci, a onda se Trgom svetog Petra prolomilo skandiranje „HNS pederi, bogomet ste sjebali! HNS pederi, bogomet ste sjebali!“.

– Ne, ne, molim vas… dragi prijatelji, braćo i sestre, to je sve što vam u ovom trenutku mogu reći. Molim vas raziđite se sad u miru, blagoslovio vas… jebiga – izustio je slomljeni Papa i gušeći se u suzama nestao s balkona.

Tako će se ove srijede, nakon sjednice Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, pisati povijest čovječanstva. Dvije hiljade godina kršćanstvo je dosta dobro stajalo, bilo je uspona i padova, bilo je i sjajnih i neslavnih trenutaka, ali dogurao je kršćanski Svemogući Bog do trećeg milenija, štoviše nikad jači i svemogućiji, sve do subote 5. rujna godine 2015., kad je selektor hrvatske nogometne reprezentacije Niko Kovač nakon bezgolog i bezmudog remija s Azerbajdžanom – pisat će u kronikama – uoči ključne utakmice s Norveškom podnio neopozivu ostavku i javnosti predstavio novog hrvatskog izbornika.

– Što se piše i govori, na to ne mogu utjecati. Mogu utjecati samo na ono što je na terenu. Ja dajem sve u Božje ruke – objavio je hrvatski selektor u subotu. – Što god dragi Bog odluči bit će tako.

I dragi Bog je odlučio: Mariju Mandžukiću, službeno jedinom Hrvatu manje zainteresiranom za nogomet od Ante Tomića, dao je u špici još jednu šansu, a umjesto indisponiranog Badelja, najlošijeg u utakmici s Azerbajdžanom, na desni bok je vratio kapetana Darija Srnu. I – da citiram papu Jorgea Bergoglija – „jebiga“: sutradan je Srna gladnome Jou Ingeu Bergetu dva puta išao po ćevape, a Mandžukić je najbliže golu bio kad je onu Soderlundovu loptu izbio s linije, spriječivši 3:0 za Norvežane.

Svijet je bio konsterniran. Prvi put u dvije hiljade godina čovječanstvo je dobilo materijalni dokaz da ima Boga, ali da, „jebiga“, nije svemoguć: može dobri Bog odijeliti dan i noć, stvoriti Zemlju i sav život na njoj, može učiniti da Djevica zatrudni i da joj Sin treći dan uskrsne iz mrtvih, sve Gospodin Bog Svemogući može, samo ne može pronaći za Hrvatsku pouzdanog desnog beka. I napraviti gol toliko velik da ga Mario Mandžukić sa pet metara može pogoditi loptom.

Dokoni slavonski lola promašio tri stopostotne šanse u tri minute, a stari, iskusni kapetan potom dva puta u deset minuta pao na arheološki, primordijalni nogometni lažnjak, najstariji trik u cjelokupnoj povijesti igre, i da nismo znali da je „sve u Božjim rukama“, da se dakle sve događa upravo „kako je dragi Bog odlučio“, računalo bi se u materijalna i dokumentirana Čuda. Prvi put u dvije hiljade godina počelo se tako govoriti i o Stvoriteljevoj smjeni: od slabe su vajde bile i dobre veze što su ih dugogodišnjim podržavanjem HDZ-a stekli dragi Bog i njegov sin Isus također.

– Što se piše i govori, na to ne mogu utjecati. Mogu utjecati samo na ono što je na terenu – te se večeri otresao na novinare dojučerašnji Svemogući. – Ja dajem sve u Mamićeve ruke. Što god Zdravko Mamić odluči, bit će tako.

Džabe su tako krečili prevoditelji Knjige Izlaska i Knjige o Jobu, valja im tražiti novi prijevod hebrejskog „El Shaddai“, Bog je bogami sve ali „svemoguć“ nije, i cijeli koncept, svih dvije hiljade godina kršćanske teologije – od Augustina i Izidora Seviljskog do Gutiérreza i Ratzingera – sve je palo u vodu te historijske nedjelje na Ullevaal stadionu u Oslu.

Bilo je, istina, i onih što su branili Stvoritelja, koji – realno govoreći – preuzimajući reprezentaciju samo dan prije utakmice s Norveškom nije imao vremena suvislije posložiti stvari. Bivši selektor Niko Kovač, na primjer, i nakon tog poraza vjerovao je u Boga: „Molit ćemo dragog Boga da nam Norvežani malo pomognu“, rekao je novinarima nakon poraza u Oslu, uzdajući se u Božju pomoć i kiks Norveške protiv Malte ili Italije. Vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza mudro je, međutim, procijenilo kako se do kraja kvalifikacijskog ciklusa Božjoj pomoći i Njegovu utjecaju kod Norvežana – kojima je Crkva ne samo državna, već i luteranska – nije odveć mudro nadati.

– Molit ćemo Zdravka Mamića da nam Norvežani malo pomognu – rekao je dojučerašnji Svemogući na kraju.

– Treba znati da dragoga Boga na izborničku funkciju nije postavio ni Zdravko Mamić ni Davor Šuker, nego izvanredna situacija nakon remija u Bakuu – objasnio je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker. – Gospodin Bog je ionako bio privremeno rješenje, bio je na raspolaganju kad smo ostali bez Nike Kovača, prihvatio je funkciju samo dan prije utakmice, preuzeo je igrače koje nije birao, i Savez Mu je zahvalan na tome. Vjerovali smo u Njega, ali jednostavno nije išlo. Tako je to u nogometu, u nogometu nema čuda, samo ustrajan i sustavan rad. Mi zato sada moramo radikalno mijenjati stvari ako želimo na Europsko prvenstvo, moramo naći nekoga tko će htjeti, moći i znati u ovih mjesec dana, koliko je ostalo do raspleta kvalifikacija, posložiti stvari i vratiti među dečke kult reprezentacije. Želim naglasiti da je raskid bio sporazuman, između izbornika i Davora Šukera nije bilo nikakve svađe, i dragom Bogu želim sve najbolje u životu.

– Tko će biti novi izbornik? – pitao je novinar vatikanskog dnevnika L’Osservatore Romano. – Jesu li točne informacije da ste već kontaktirali milostivog Allaha dželle šanuhu?

– Točno je da smo imali neke kontakte, milostivi Allah dž. š. se sam ponudio, ali on nije jedini, razgovarali smo i s Brahmom, i sa Siddharthom Gautamom Budom, i s Velikim duhom Manituom, i sa gospodinom Zeusom, koji je, kako znate, u mirovini i trenutačno bez ugovora. Sve ćete saznati na vrijeme.

– Je li točno da je gospodin Brahma svoj dolazak uvjetovao dovođenjem svog stručnog štaba, Višnua i Šive?

– Ne, to nije točno – otklonio je špekulacije predsjednik HNS-a. – Gospodin Brahma je tražio odriješene sve četiri ruke, na što mi u Savezu nismo mogli pristati.

Ako je vjerovati kladionicama, milostivi Allah dželle šanuhu trenutačno je, uz Zorana Mamića, najizgledniji među mogućim kandidatima za novog hrvatskog izbornika. Iako među neiskusnijima, Allah dž. š. je Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza, bruje nogometni kuloari, osvojio hrabrošću i sportskom drskošću. Upućeni tvrde kako bi perspektivnom mladom stručnjaku – koji je selekciju Alžira doveo do produžetaka u osmini finala Svjetskog prvenstva protiv Njemačke i 19. mjesta na Fifinoj ljestvici – vođenje hrvatske reprezentacije bio snažan izazov, eliminacija katoličke Italije i protestantske Norveške izvanredan dodatni motiv, a Europsko prvenstvo u Francuskoj ostvarenje svih ambicija.

A dragi Bog? Sada kad je napustio stresnu fotelju hrvatskog izbornika posvetit će se, veli, hobijima koje je zapustio. Izbjeglice iz Sirije, recimo: četiri milijuna ih se nakupilo po jordanskim kampovima, grčkim otocima i turskim plažama dok se Uglavnom Mogući – kako se po novome prevodi hebrejski El Shaddai – zajebavao s hrvatskom nogometnom reprezentacijom.

Izvor N1

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here