Joca Amsterdam oslobođen, naručitelj ostaje nepoznat

Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam pravomoćno je oslobođen optužbe da je organizirao ubojstvo izdavača Nacionala Ive Pukanića. Neposrednom izvršitelju ubojstva, Željku Milovanoviću, potvrđena je pak kazna od 40 godina zatvora.

U slučaju Joce Amsterdama sud smatra da “tužitelj sudu nije pružio jasne i nedvosmislene dokaze za tvdrnju o tome da je Jocić u prvoj polovici 2008. godine na teritoriju Republike Srbije organizirao kriminalnu skupinu kako bi likvidirao Pukanića”. Dakle, u slučaju ubojstva Ive Pukanića znamo tko su žrtve, tko pijuni, ali ne i tko je u toj zločinačkoj partiji kraljica.

Za komentar oslobađajuće presude Joci Amsterdamu u Beogradu pitali smo Jasnu Babić, koja je kao novinarka Nacionala surađivala s Ivom Pukanićem. Babić je od početka istrage upozoravala da se pri traganju za naručiteljima zapostavljaju svi potencijalni krakovi istrage koji ne bi bili vezani za duhansku mafiju. Naime, po Pukanićevom ubojstvu javnost je putem medija bila uvjeravana da naručitelji ubojstva stižu iz kruga duhanske mafije, s kojom se izdavač svojedobno sukobio pišući o švercu cigareta kroz Crnu Goru.

– U vrijeme istrage nije se nikada razmatrala nikakva poslovna pozadina Nacionala, način na koji je Nacional ekonomski egzistirao zadnjih godina, kao niti Pukanićeve mnogobrojne veze s “poslovnom elitom” u Hrvatskoj, za koju svi znamo kakva je. Nije li baš ovih dana jedan poznati ekonomist rekao da su se iz Hrvatske u krizi povukli čak i oni koji su ovdje prali novce, podsjeća Jasna Babić. Novinarka smatra da je hrvatsko suđenje počiniteljima ubojstva i jednoj od karika koja navodno vodi do naručitelja, a u pitanju je kum Joce Amsterdama Slobodan Đurović zvani Kardinal, bilo krcato kontradikcijama.

– Pravda je ovisila o amnestiranim kriminalcima, koji su definirani kao pokajnici. Poanta je u tome da je suđenje Pukanićevim ubojicama zavijek stavljeno ad acta, kako se naručitelj nikad ne bi identificirao. Pukanićev slučaj jedan je od simptoma nakaradnosti hrvatskog pravosuđa, koji se mogao prepoznati po izmišljenim Zagorčevim dijamantima ili po pritvaranju čovjek koji se zove Miro Laco, a koji je strpan u Remetinec zbog 17 tisuća kuna štete napravljene korištenjem gradskog automobila u humanitarno-privatne svrhe, zaključuje naša sugovornica.

Usput rečeno, Slobodan Đurović – kum Sretena Jocića (Joce Amsterdama) – koji je u Hrvatskoj nepravomoćno osuđen na petnaest godina zatvora, Ustavnom sudu podnio tužbu u kojoj traži da ga se pusti da pravomoćnost presude dočeka na slobodi. Njegov odvjetnik, naime, smatra da je Đuroviću u jednom trenutku protuzakonito produžen pritvor.

Komentar beogradske oslobađajuće presude Joci Amsterdamu dobili smo i od Marina Deškovića, jednog od najboljih hrvatskih “crnih kroničara”, koji je pratio istragu i hrvatsko suđenje Pukanićevim ubojicama. Dešković ističe da je Jocić i na hrvatskom suđenju u spisu spominjan kao nalogodavac, ali sud je našao da za takvu kvalifikaciju nema dokaza.

– Pravno gledano, nema dokaza da je Jocić naručio Pukanićevo ubojstvo. Njegov kum je osuđen, a u logiku te stvari ne bih ulazio. Najviše dokaza je bilo za počinitelje ubojstva, što je logično, obzirom da najviše dokaza uvijek imate za direktne počinitelje, jer se slučaj gradi odozdo, od dna piramide, kaže Dešković. Sugovornik napominje da se istraga otpočetka koncentrirala na duhansku mafiju kao nalogodavca ubojstva, ali taj dio istrage “uopće nije bio razrađen”.

– Činilo mi se od početka da su se koncentrirali na opciju “duhanska mafija”, ali koliko god duhansku mafiju provlačili kroz spis, taj dio uopće nije razrađen, a kamoli koji drugi scenarij. Pričaju o duhanskoj mafiji, ali nikakvi dokazi za to nisu prezentirani, a kamoli da se razmatra neki alternativni naručitelj ubojstva. Jedini smjer za “duhansku mafiju” bio je svjedok Ratko Knežević, a on je pokušao objasniti kontekst ranijih sukoba Pukanića s duhanskom mafijom, pokušavajući to dovesti u kontekst sadašnjeg događaja. Sud je zato zaključio da je on svjedok po čuvenju. Nikakvih dokaza o toj duhanskoj mafiji nije bilo. Štoviše, ne zna se ni tko bi bio u toj duhanskoj mafiji, jer spis ostaje na tome da je to nedorečena skupina ljudi. Što to znači u spisu da je Pukanića ubila “duhanska mafija”? Imaju li ti ljudi ime i prezime, pita Dešković.

Govoreći o drugim krakovima istrage, koji bi se odmaknuli od “duhanske mafije” i razmotrili postoji li još netko kome je bilo u interesu ubiti Pukanića, Dešković ističe da “alternativni smjerovi koji bi možda mogli nešto pokazati u Hrvatskoj uopće nisu razrađivani, a neki su čak odbačeni prije mogućnosti provjere”.

– Rad policije bio je odličan kad je u pitanju bilo prikupljanje dokaza protiv direktnih počinitelja. Problemi nastaju kad pokušavaju prikazati više ljude u hijerarhiji. Tu dokazi postaju sve tanji, ali to je očekivano jer naručitelja je puno teže pronaći i dokazati njegov krimen. Policija se u ovom slučaju prerano odlučila za jednu od mogućnosti pa su do kraja neispitane ostale stvari koje su se još mogle istraživati, zaključuje Dešković.

Lupiga.Com