Jasmin Imamović: ‘Ko je, zapravo, Abdulah Sidran?’

U našu redakciju stigla je reakcija načelnika općine Tuzla Jasmina Imamovića na kolumnu Abdulaha Sidrana u kojoj ga je, kako kaže Imamović, priznati bh. književnik “grubo izvrijeđao”. Reakciju Imamovića prenosimo u cjelosti.

Abdulah Sidran se u svojoj kolumni u „Oslobođenju“, sa nesuspregnutom mržnjom okomio na mene i nagradu „Meša Selimović“. Pri tome je pokušao svoj nemoral i svoje psihološko stanje pripisati meni i grubo me izvrijeđati. Dugo sam, imajući u vidu Sidranovo narušeno zdravlje, šutio i trpio. Sada moram progovoriti. Poslužiću se pismima i sms porukama koje sam primio na službenu adresu i službeni mobitel.

Sidran me prvo molio a zatim ucjenjivao i prijetio, kako bi dobio nagradu vrijednu 7000 KM. Pokušavao me natjerati da prisilim žiri da ga uvrsti u najuži izbor, pa mu dodijeli Nagradu, i pošto pred njegovim ucjenama i prijetnjama nismo popustili ni žiri, niti ja, Sidran koristi „Oslobođenje“ za realizaciju svoje prijetnje. Prvo me nazvao iza 27.7. 2012. i u telefonskom razgovoru počeo hvaliti. Bilo je to ponavljanje jednog njegovog pisma, u kojem je između ostalog napisao: …sve pratim, milo mi što je izašlo da si bio u pravu i u nekim stvarima u kojima se nismo slagali (nagrada „Meša Selimović“), i sve mi,oko tebe, milo. Samo jedno nije: što nisam desetak godina mlađi, pa da dočekam da te vidim kako Bosnu vodiš tako pametno i dobro kao što vodiš Tuzlu. Vazda uzate….A. Sidran. Možda bih mu i povjerovao, da mi već 30.7., nije napisao:
dragi druže jasmine, mada su te stvari neizvjesne do poslednjeg trena, molio bih te da mi, barem orjentaciono, javiš neki kalendar događaja u vezi sa „mešom“. privodim kraju terapije zračenja, ne znam šta slijedi i ne vladam svojim vremenom. – rade li šta žiristi ? jesu li se koji put sastali ? čuješ li kakave glasove iz njihovih redova ? šta im je rok ? pozdrav, a.s.

Da li je zato medio? Do sada je za Nagradu Meša Selimović, nominirano oko 150 autora. Nikada me, niti jedan od njih nije ništa pitao oko žirija i žiriranja. Bilo mi neugodno. Sidranu nije. Kada je vidio da komplimenti ne pale, nastavio je manijakalnom upornošću: telefonirati, slati sms poruke i pisma. Mislim da je od mene očekivao da imam u vidu predstojeće izbore. Tako mi npr. 27.8.2012., šalje pismo „BELAJ“:
Dragi Jasmine, evo ti šaljem na uvid pismo koje sam poslao ljudima vezanim za dodjeljivanje nagrade Meša Selimović. Đubrad koja mi deset godina čini zlo ovoga puta neće proći nekažnjeno. To ti se kunem svime što mi je na ovome svijetu važno i sveto. ŠTA JE U OVOJ SADAŠNJOJ NJIHOVOJ UJDURMI TVOJA POZICIJA, ŠTA OBAVEZA, ŠTA TVOJ INTERES, A ŠTA MOGUĆNOSTI – JA NE ZNAM. U SVIM SLIČNIM POSLOVIMA, OSNIVAČ IMA IZVJESNA DISKRECIONA PRAVA, SPROVODI I KONTROLIŠE PROCEDURU, i odgovara za regularnost u svakom pogledu. Ovo što se zbiva nije regularno. Ja ću, ako bude trebalo, i sudskim putem tražiti dokumentaciju o dosadašnjim i budućem postupku. NEĆE MI BITI MILO AKO PRI TOM NA TVOJA LEĐA LEGNE KAKAVA „KOLATERALNA ŠTETA“, ŠTO SE VJEROVATNO NEĆE DATI IZBJEĆI – Evo dok ti ovo pišem, vidim da mi je Pirke već poslao odgovor. – BIĆE TU POSLA I BELAJA.JEBO NAGRADU, PA I LOVU (KOJU MI DIREKTNO IZ DŽEPA OTIMAJU !) a.s.

sidran

Vidim da, osim mene, uznemirava i članove žirija i bh selektora. Pokušao sam mu objasniti da je žiri samostalan u odlučivanju, da nikada nisam, ne želim i nikada neću sa članovima žirija razgovarati o tome ko nagradu treba a ko ne treba dobiti, da sam alergičan na ucjene i nemoralne ponude…uzalud. Dana 30.8.2012. , u pritisak se uključuje njegova kćerka i traži : „da nam žurno dostavite pravilnike i procedure u vezi sa pomenutom nagradom. Lijepo vas molim da nam što prije dostavite traženu dokumentaciju itd“ U potpisu: Ambasadorica Miranda Sidran Kamišalić, načelnica odjela za međunarodnu, naučnu, tehničku, obrazovnu, kulturnu i sportsku suradnju. Ima li ovdje zloupotrebe položaja i prekoračenja ovlašćenja, nedopuštenog korištenja Ambasade i Ministarstva vanjskih poslova sadržanih u potpisu, neka utvrđuju nadležni organi. Sidran mi istog dana šalje sms poruku: NE MOGU SE JOŠ DUGO KRITI OD SARAJEVSKIH NOVINARA. STVAR MORA PUKNUTI, AKO TI I JA ODMAH NE NAĐEMO RJEŠENJE. ČEKAM OBEĆANI POZIV.

Pitam se da li je ovaj čovjek normalan? Šutim. Uveče od Sidrana dobijam poruku: TVOJU ŠUTNJU RAZUMIJEVAM KAO PORUKU. OK. JA PREKIDAM SVOJU ŠUTNJU. Sutradan, 31. 8. šalje mi pismo u kojem blati akademika Lešića, optužuje žiri da ga je eliminirao ( iako žiri nikada ne eliminira, nego samo bira najboljeg), paranoično konstatuje da je žrtva zavjere koja se kao dogodila i u žiriranju za nagradu zagrebačkog Jutarnjeg lista. Poslije vidim da se Jutarnji list od 8.9.2012. bavio svojom i našom, od Sidrana napadnutim nagradama, pod naslovom: SIDRAN PRIJETI SUDSKOM TUŽBOM JER NJEGOVA KNJIGA NIJE U FINALU i nadnaslovom NAJUGLEDNIJA REGIONALNA KNJIŽEVNA NAGRADA MEŠA SELIMOVIĆ VEČERAS SE DODJELJUJE U SJENI SKANDALA. U tekstu su uz našu nagradu, žiri i mene. Staju i iza svoje nagrade, čiju je regularnost, zato što nagradu nije dobio, Sidran osporio. Predsjednici dva žirija Pogačnik i Bogišić, uhvatili su ga u laži i to javno saopštili.

Šest dana prije poslednjeg zasjedanja žirija, manijakalni Sidranov pritisak ne prestaje. On mi 2.9. 2012. šalje sms poruku: Dragi Jasmine, BIĆE TI MNOGO ŽAO ŠTO NISI POSTUPIO ODLUČNO I NATJERAO ZDENKA LEŠIĆA DA SVOJ POSAO OBAVI ODGOVORNO I POŠTENO. JA MEDIJE VIŠE NE MOGU IZBJEGAVATI I NEMOJ MENE KRIVITI ZA DOGAĐAJE KOJI SLIJEDE I NEPRIJATNOSTI, KOJE ĆE TI DONIJETI.

U namjeri da oblati Nagradu i mene, Sidran svoje teško psihofizičko stanje pripisuje meni, u svom tekstu ispisuje teške uvrede i lukavo podmeće da Nagradu odavno prate afere i skandali, pa spominje Ibrišimovića, Nikolaidisa i sebe. Koliko god se upinjao da dosegne moralnu veličinu Ibrišimovića i Nikolaidisa, mislim da Sidran, ovoj gospodi nije ni do koljena. Nikolaidis se radi pravde i poštenja, suprotstavio Kusturici i zbog toga ispaštao, a Sidran se Kusturici snishodljivo ponudio. Ivici Đikiću, koji je dobio Nagradu 2004., niko nije čestitao srdačnije od njegovih prvih konkurenata, Jergovića i Nikolaidisa. Iskreno su čestitali i pobjedniku i predsjednika žirija, Ivanu Lovrenoviću. Nedžad Ibrišimović nikada nije rekao niti jednu javnu riječ protiv žirija i protiv Nagrade. Taj veliki gospodin, i veliki književnik, poslije susreta na kojima nije dobio nagradu, prema meni je namjerno bio daleko srdačniji i ljubaznji nego prije.

Sidran je jedini pisac, od preko 150 do sada nominiranih, koji me pokušao prvo lijepim a onda prijetećim načinom, prisiliti da natjeram žiri da njemu dodijeli nagradu (7000 KM). I žiri i ja smo se od njegovih pritisaka odbranili i time zaštitili i povećali ugled Nagrade. Tako je Sidran postao i jedini pisac koji nema moralno pravo suditi o sastavu žirija i pogotovo ne o moralnosti i kompetentnosti jednog od osnivača književnih susreta, Hadžema Hajdarevića. U namjeri da obori ugled Nagrade, Sidran je oborio sebe. U namjeri da naruši moj ugled, srozao je svoj. Meni je Sidrana žao i ne poznam čovjeka koji bi svoje mentalno stanje mijenjao za njegovo. Ja sasvim sigurno ne bih.

Stavovi iznešeni u rubrici ‘Ja mislim’ nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here