Ivo Banac i Tito: za po doma i za šminkanje u svijetu

Strašno sam umoran – kaže jedan od likova u posljednjoj epizodi treće sezone televizijske serije Fargo. On je žrtva. Obraća se glavnom zlikovcu koji mu je preuzeo život i posao, uništivši u njemu svaku pomisao na mogućnost otpora.

Piše: Branimir Pofuk

Zlikovac, famozni V.M. Varga, kojeg genijalno glumi David Thewlis, jedan je od onih likova, tipičnih za priče braće Cohen, koji čine zlo bez imalo skrupula i predstavljaju zlo kao prirodni poredak stvari u svijetu.

Žrtva se zove Emit Stussy, a jednako genijalno glumi ga Ewan McGregor. Dakle, nakon što Emit Stussy klone uz riječi “strašno sam umoran”, V.M. Varga mu odgovara sljedećom konstatacijom: “To je savršeno normalno. To je uobičajena pojava u prirodi. Manja životinja potpuno omlitavi u raljama veće. Genetski instinkt. Na nekoj razini, hrana zna da je hrana”.

Ta mi je scena stalno na pameti dok gledam, slušam i čitam sve ovo oko fašizma, antifašizma, komunizma, praznika i trgova u Hrvatskoj.

Osim male životinje, koja se umiri i prepusti sudbini hrane u raljama veće zvijeri, zamišljam i onaj školski pokus u kojem se udovi mrtve i raščerečene žabe miču kao da su živi kad im se daju električni impulsi.

Pokušat ću vam do kraja ovog teksta objasniti odakle ta asocijacija i kakve veze ima jedna kriminalistička saga, koja se događa u ledenim bespućima američke države Minnesote, sa hrvatskom sadašnjošću i aktualnim političkim zbivanjima.

Josip Broz Tito. Jedna je mudra građanka ovih dana na Facebooku napisala: “Da bih se malo odmakla od unutarnjih ideološki obojenih pogleda i rasprava o Josipu Brozu Titu, otišla sam vidjeti kako ga sagledavaju drugi, i evo što o njemu piše Encyclopaedia Britannica…”.

Podijelila je građanka sa svojim prijateljima tekst koji je pronašla na internetskim stranicama jedne od najpoznatijih, najvećih, najuglednijih i najrelevantnijih svjetskih enciklopedija.

Tako sam i ja došao do tog opsežnog, uzorno napisanog enciklopedijskog članka o Josipu Brozu Titu. Saznao sam iz njega i nekoliko biografskih detalja koje, uz priče o svinjskoj glavi, nismo učili u školama. Tamo je, na primjer, navedeno i to da je Tito bio jedan od prvih i glavnih organizatora uličnih prosvjeda nakon ubojstva hrvatskih zastupnika u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu.

U kontekstu domaćih rasprava, najviše me zanimalo naziva li se Tita igdje u tom članku zločincem, masovnim ubojicom, diktatorom. Nisam našao nijednu od tih riječi.

Ali dobro, to je enciklopedija koja barata s povijesnim činjenicama i ne donosi bilo kakve moralne prosudbe i kvalifikacije o ljudima o kojima piše. To ostavlja čitatelju.

No, da vidimo onda što ova ugledna enciklopedija kaže o zlodjelima čiji bi teret trebao biti uteg na imenu i liku Josipa Broza i maršala Tita.

Usprkos enciklopedističkoj samorazumljivoj objektivnosti i sudržanosti, moram priznati da sam ostao malo osupnut. Članak je opširan i vrlo studiozno napisan. U njemu se temeljito nabrajaju činjenice o djetinjstvu, mladosti, razvoju osobe i političara, komunistički, revolucionarnom i ratnom putu Josipa Broza Tita. Dostojna je pažnja posvećena njegovoj ulozi u borbi protiv fašizma i nacizma na strani savezničke koalicije.

Svaki će čitatelj saznati sve što je bitno o Titovoj Jugoslaviji, njenom federativnom ustroju i fazama, o razlazu Tita sa Staljinom, o složenim odnosa SFRJ sa Zapadom, o stvaranju pokreta nesvrstanih, o jugoslavenskom modelu socijalističkog samoupravljanja.

Članak utvđuje kako je Tito dopuštao velike slobode na području znanosti i kulture, te kako je, nasuprot unitarističkim tendencijama, skovao zemlju sastavljenu od federalnih jedinica, republika koje su vremenom postajale sve samostalnije u odlučivanju.

Ipak, članak i nije baš potpuno enciklopedistički suh. Na kraju donosi i autorovu analizu i sintezu Titova djela i naslijeđa. Upućuje na paradokse iz kojih se, pak, iščitava složenost njegove osobe, političkih ciljeva i metoda tijekom desetljeća njegove vladavine.

No, što se zločina, ratnih i poratnih tiče, oni su obuhvaćeni, i to samo za upućene čitatelje koji nešto o njima znaju, sljedećom rečenicom o završetku rata, koju citiram u vlastitom slobodnom prijevodu s engleskog jezika: “Tijekom borbi jugoslavenske su se granice pomake i obuhvatile Istru i dijelove Julijskih alpi, gdje je odmazda protiv hrvatskih i slovenskih kolaboracionista u bijegu bila osobito brutalna”.

Malo kasnije, u drugoj rečenici spominje se čistka nekomunista iz vlasti u ljeto i jesen 1945. Kaže se i da su izbori kojima je Tito učvrstio vlast bili prevara i još ovo: “Suđenja zarobljenim kolaboracionistima, katoličkom svećenstvu, opozicijskim ličnostima i čak komunistima koji su izgubili povjerenje bili su vođeni tako da Jugoslaviju oblikuju prema sovjetskom kalupu”.

Ne spominje se Goli otok. Nema Bleiburga, ni Križnog puta. Govori se samo o odmazdi nad “kolaboracionistima”, ni riječi o nedužnim pobijenim civilima.

Da nije potpisan autor članka, pomislio bih kako je ugledna britanska i svjetska institucija ipak malo ušminkala svog ratnog saveznika i izbjegla spomenuti ulogu Saveznika, a napose britanskih snaga u Austriji, u pokolju zarobljenih “kolaboracionista”.

Ali, tekst, koji je očito napisan nakon 1991., jer ga zaključuje opaska o ulozi Titove JNA u raspadu Jugoslavije, potpisuje Ivo Banac.

Glumit ću i ja enciklopedista i neću moralizirati nad likom i djelom profesora emeritusa na katedri povijesti Sveučilišta Yale. Samo ću utvrditi da se dotični gospodin odavno odrekao enciklopedističke metode u svojim nastupima za domaću upotrebu, kojima je Tito česta tema.

Vratimo se u Fargo, u Minnesotu. Zašto mislim na miša u raljama zmije i mrtvu žabu koja se miče kao da je živa? Zato što mi se čini da su sve ove priče i prijepori, kada se ne pišu za ozbiljne enciklopedije, samo strujni udari od kojih bi se ljudi trebalo osjetiti živima i slobodnima. Da se ne dosjete da smo, zapravo, hrana u raljama neke veće zvijeri.

Večernji list

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here