Hoće li Tito i Pavelić završiti u istom košu?

Šta je glavni cilj Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja nezavisnosti Hrvatske…

Piše: Ivica Đikić

Hrvatski premijer Andrej Plenković konačno je realizirao svoju ideju o formiranju državnog Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja neovisnosti: u javnosti se to vijeće kolokvijalno naziva Komisijom za suočavanje s prošlošću.

Premijeru je ta oportunistička ideja pala na pamet prije tri mjeseca, kad je u Jasenovcu, blizu mjesta na kojem je u toku Drugog svjetskog rata radio ustaški koncentracijski logor, osvanula HOS-ova spomen-ploča s uklesanim ustaškim pozdravom „Za dom spremni!“, odnosno onda kad nije smogao hrabrosti da naloži uklanjanje te ploče.

Vijeće ima osamnaest članova, šef mu je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonko Kusić, inače liječnik po struci, a članstvo je nahvatano među povjesničarima, politolozima, pravnicima, teolozima, leksikografima: neki od njih su otvoreni desničari i nacionalisti, rjeđi među njima su lijevo ili liberalno orijentirani, a svi zajedno su zainteresirani ponajprije za vlastitu važnost i odani principima malograđanske pristojnosti kad je riječ o zovu političkih moćnika, čega god se ticao taj sirenski zov.

Vlada je tim ljudima dala godinu dana da iznesu sveobuhvatne preporuke u vezi s pravnim tretmanom isticanja simbola „nedemokratskih režima“, u vezi s budućim obrazovanjem djece o toj tematici, te oko politike davanja imena ulicama i trgovima u Hrvatskoj.

Relativiziranje ustaštva

Formulacija „nedemokratski režimi“ upotrijebljena je, naravno, stoga da bi se u sklopu suočavanja s prošlošću izbjeglo razmatranje naravi i metoda vladavine Franje Tuđmana tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, jer je Tuđmanov režim imao demokratsku legitimaciju i višepartijsku političku krinku za prakticiranje autokratskih poriva svemoćnog šefa države.

„Čini mi se da se ide k tome da se NDH izjednači s Jugoslavijom, a ustaški pokret s komunističkim. To povijesno ne drži vodu i ja u takvoj stvari ne bih nikad sudjelovao“, objasnio je Hrvoje Klasić, povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, zašto je odbio Plenkovićev poziv da bude član Vijeća. „Propisivanje načina na koji ćemo gledati na prošlost priliči nedemokratskim režimima. Ne postoji konsenzus o prošlosti i tu činjenicu neće promijeniti povjerenstvo. Ono će poslužiti premijeru da se skloni iza njega bar još godinu dana“, izjavio je Tvrtko Jakovina, Klasićev kolega s Filozofskog fakulteta. „Smatramo da pomanjkanje političke volje, licemjerstvo i kukavičluk koji su na području suočavanja s prošlošću opterećivali sve dosadašnje vlade, ne bi smjeli sprječavati prikazivanje i problematiziranje nasilja u 20. stoljeću utemeljeno na činjenicama.

Osnivanje Vijeća je važno za budućnost Vlade Andreja Plenkovića, ali nema nikakvu vrijednost za budućnost Hrvatske“, saopćila je nevladina organizacija Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.

„Što se tiče Tita, meni je stav vrlo jasan. On je povijesna osoba, ali onaj tko je odgovoran ili je sudjelovao u masovnim ubojstvima ne može imati trg u bilo kojem gradu u Hrvatskoj“, rezolutno je izjavio Ante Nazor, član Vijeća i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, nekoliko sati nakon što je uspostavljena Plenkovićeva ideološka komisija.

Tako je povjesničar Nazor, čija je specijalnost Domovinski rat, kojim se novoosnovano Vijeće, međutim, neće baviti, otkrio suštinu i smisao osnivanja rečenog tijela, mimo dnevnopolitičke Vladine nakane da se na godinu dana sakrije iza postojanja te alibi-grupacije. Suština je u tome, a to je naznačio i Hrvoje Klasić u svojoj odbijenici, da se Josip Broz Tito, Narodnooslobodilačka borba i komunistička Jugoslavija stave u isti „nedemokratski“ sepet s Antom Pavelićem, ustaškim pokretom i kvislinškom Nezavisnom Državom Hrvatskom.

Vijeće će, sudeći po njegovom sastavu i namjeri osnivača, biti dovoljno lukavo da ne stavi puki znak jednakosti između Tita i Pavelića, između ustaškog „U“ i zvijezde petokrake, premda Ante Nazor zagovara upravo takav ishod jednogodišnjeg komisijskog rada. Vjerojatno će biti registrirane razlike među dvama režimima, no neće biti iznevjerena očekivanja Ante Nazora u pogledu krajnjih društvenih efekata smišljene operacije relativiziranja ustaštva i dovođenja u pitanje ispravnosti i moralnosti antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu.

Čarobne formule

U zamjenu za preteški pravorijek o kriminalizaciji ustašluka, što je danas uglavnom mrtvo zakonsko slovo, bit će kriminalizirano i veličanje Tita, Jugoslavije i komunističkog poretka, a nije isključeno ni sankcioniranje isticanja crvene petokrake.

I to je suština političkog bića Andreja Plenkovića, kao i Kolinde Grabar-Kitarović: opčinjenost srednjestrujaštvom i domoljubnim kunktatorstvom kao čarobnim formulama za rješavanje svih konflikata, uključujući i konflikt između dobra i zla. Čine to samo zato da ne bi otjerali od sebe onaj dio desnih birača što sentimentalnost spram NDH uvijaju u celofan slobodarskog antikomunizma i antijugoslavenstva: valja namiriti njihove ideološke potrebe i prohtjeve, bez obzira na društvene posljedice.

A nešto o posljedicama saopćio je State Department u svom najnovijem izvještaju o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj: upozoravaju, između ostalog, na zabrinjavajući porast nasilja i govora mržnje protiv Srba, Roma i Židova te na različite oblike diskriminacije manjinskih grupacija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala neznase.ba

Al Jazeera