Hadezeovi trikovi za nastavak priče o nacionalnoj ugroženosti

Na moju nedavnu, kako je Čović dobio još jednu bitku, a da je na putu da dobije i „rat“, javi mi se vrla prijateljica – i skresa mi kako se sa mnom ne slaže. Mislim, veli, kako je dobro da HDZ ima šest ministarstava.

I da bi, pita li se nje, bilo dobro da ih ima još – ako je moguće i svih šesnaest. Zašto? Zato što, pojašnjava, time pada priča i o nejednakopravnosti i o svakoj drugoj diskriminaciji.

Piše: prof. dr. Slavo Kukić

I tek time će se pokazati sva nesposobnost Čovićeve družine – jer, veli, tek tada se može vidjeti da ona, zbog nekompetentnosti, nije u mogućnosti izvršiti baš ništa, kamo li sve ono što u predizbornoj kampanji obeća. Ako je, pak, tako, nema tu onda ni dobivene bitke, ni dobivena rata. Naprotiv, to može biti samo uvod u definitivni odlazak – i Čovića i njegova društva.

Nije da se s mojom drugaricom ne slažem. Ali, ne mislim ni da je čitav problem u onom o čemu zbori. Kompetencije onih, koje šalje u institucije vlasti, i na čelne pozicije javnih poduzeća dakako, vlasnika HDZ-a nikada ni nisu zanimale. U prvom su mu planu, potpuno suprotno, uvijek bili idioti koji će slijepo izvršavati vlastite mu naloge.

A, što je u njihovu podtekstu? Interesi Hrvata? Jedan, vlasniku HDZ-a sličan, nekoć bi znao reći – malo morgen. Pogledajmo, uostalom, što je nedavno, u predizbornoj kampanji, vlasnik HDZ-a zborio – a što danas čini. U slijedećem će mandatu, poručivao je, osigurati i treći entitet i hrvatski TV kanal i ukidanje odluka odlazeće vlasti o skidanju s popisa primatelja vojnih mirovina i invalidnina 2.200 vojnika HVO-a i ratnih vojnih invalida iz njegovih redova.

A što imamo danas? Za početak, i s braniteljima i s ratnim vojnim invalidima je, pošteno govoreći, obrisao pod. Da nije, učinio bi sve da dobije ono što je, objektivno, bilo dohvatljivo – Ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata. A, u predizbornoj kampanji je, poruči mu ovih dana predsjednik Udruge organizatora otpora HVO, baš to obećao. I stoga će, dodaje – on i ostale udruge proizišle iz Domovinskog rata – od Predsjednika Federacije zatražiti da takvu vladu, u kojoj na čelu ovog ministarstva nije čovjek kojeg oni podržavaju, ne izglasavaju.

I? Krajnje pojednostavljeno, ujeo vuk magare. Perhan – pardon, predsjednik Federacije ni da okom trepne. Potpuno suprotno, potpisa predsjednik vladu kakvu mu, što se hadezeovih ministarstava tiče, vlasnik partije i dostavi. Jer, bože moj, ne odlučuje o vladi on – odlučuju drugi. A on? Pa, on jadnik samo potpisuje.

Ali, zato je vatru gasiti morao vlasnik osobno. Jeli i uspio? Vrag bi ga znao. Ali, zanimljiv je način kako je to činio. Ako mu je, po onome što ovih dana izgovori, vjerovati, puna istina nije u onom o čemu se, kao dogovorenom, operira u javnosti. Jer, tako iz najnovijih izjava mu proizlazi, HDZ nije dobio samo šest ministarstava. Uz njih je, ispade, „hrvatsku federalnu polovinu“ dobio i u svima ostalima.

Dobio je, obrazlaže vlasnik HDZ-a – i time pokušava umiriti braniteljske udruge – polovicu ministarstva za pitanja branitelja. Jer, eto, već na prvim sjednicama federalne vlade biti će odlučeno „da se u ovom ministarstvu uspostave dva sektora – jedan za Armiju BiH, drugi za HVO“. A to je, dakako, jamstvo da će „nelegalne revizije branitelja biti i poništene“. Dobio je HDZ, nastavlja vlasnik ove partije, i polovicu Ministarstva energetike, rudarstva i industrije. Jer, i ono će, kako bi se, veli, zadovoljilo ustavne odredbe, biti razdvojeno na dva.

Nastranu što je priča o ustavnim odredbama najobičnija laž. Nastranu i što mu priču o podjeli ministarstva branitelja ospori koalicijski partner čudeći se pričama o dogovorenoj podjeli. Nastranu i sve ostalo – ali, akrobacijama koje izvodi broj ministarstava pod vlastitom kontrolom popeo je već na polovicu svih. Nastavi li tim tempom, „podijeliti“ bi mogao i još poneko – a time ostvariti i apsolutnu kontrolu vlasti u ovom dijelu države.

Jeli, međutim, stanje nacionalne uzavrelosti vlasnik HDZ-a uspio i primiriti? Ponavljam još jednom – ne znam. Ali, problemi branitelja mu, siguran sam, nikada nisu bili u prvom planu. U prilog tome, uostalom, govore i događanja ovih dana. Svu svoju energiju, umjesto na pitanja zaštite pripadnika HVO-a, vlasnik je usmjerio tamo gdje su kase – i gdje bi mogao zavući ruku. Dogovorom s koalicijskim partnerima je prvo osvojio financije – i na državnom i na entitetskom nivou – i time osigurao pretpostavke ovladavanja novčanim tijekovima zemlje. A sada su mu u prvom planu, o čemu odavna i sam zborim, javna poduzeća. Ovaj put, za promjenu, on to ni ne krije. Na prvoj će sjednici vlade, poruči, smijeniti postojeće, a imenovati nove, privremene nadzorne odbore, pomesti će postojeće menadžere a dovesti nove, izvesti će revoluciju da je se ni Fidel Castro ne bi postidio.

I, iskreno, malo je falilo da se sve to i dogodi. Pred sam početak zasjedanja federalnog parlamenta predsjednik je Federacije, pročitah, doslovce izdiktirao dnevni red novom premijeru – i smjenu nadzornih i upravnih odbora kao njegovu prvu točku. Što to znači? Nećete, valjda, smjenjivati i onaj u Razvojnoj banci, molećivo će siroti „premijer“. Bez brige, uzvrati mu predsjednik – smjene se odnose samo na hrvatska javna poduzeća.

HDZ, drugim riječima, ni danas ne odustaje od podjele poduzeća po etničkoj matrici. Ne priznaju se, da ne duljim, ni danas poduzeća s većinskim državnim kapitalom – ona su ili bošnjačka ili hrvatska. Otelo se to „velikom vođi“ u jednom TV intervjuu, u kojem je priznao da će smjene pod hitno biti izvršene u javnim poduzećima koja on i njegovi „svojataju kao dio hrvatskog interesa i interesa hrvatskog naroda“. A otelo se, brzo za njim, kako rekoh, i predsjedniku Federacije – Čovićevu eksponentu na vrhu piramide federalne izvršne vlasti.

Otelo im se jer su bili sigurni da se prepreka tome više ni teorijski ne može pojaviti. Na njihovu žalost, pojavila se – u Demokratskoj fronti dakako. A, što o planu Čovićevih jurišnika misle u njoj, najzornije svjedoči izjava jednog od članova predsjedništva ove stranke. Demokratska fronta, pojasni on, nikada neće dopustiti da se „ratni ciljevi ispunjavaju mirnodopskim sredstvima“. Preoštro? Neodmjereno? Ne. Upravo suprotno – gola istina.

Zaboravimo, međutim, načas „đavolji plan“ osvajanja poluga vlasti – kasa javnih poduzeća posebice. I vratimo se još jednom predizbornim obećanjima – o hrvatskoj federalnoj jedinici, hrvatskom TV kanalu, poništavanju revizija rješenja vojnika i invalida HVO. Što god da o tome iz HDZ-a rekli, a govore svakodnevno i svašta – i to sinhronizirano, oni i njihove novinarske „vedete“ – ostvarivanje svih tih ciljeva im, siguran sam, ne bi odgovaralo. I baš zato su i bježali od nekih ministarstava, onog branitelja i invalida domovinskog rata posebice. Jer, bijeg daje mogućnost da se, koliko sutra, za sve to opet optuže drugi. Krivi su jer će branitelji ponovo biti diskriminirani, krivi su jer se Hrvate ponovo tretira građanima „drugog reda“, krivi su za sve što nam ne ide.

Čemu sve to? Čemu trikovi kojima se zamlaćuje vlastiti narod? Pa, objašnjenje je jednostavno. Nakon izbora prostor u području realnog života je radikalno sužen. Zapravo, račune ćeš moraš polagati sam – zbog sve veće nezaposlenosti, zbog svakodnevnih prosvjeda naroda kojem krči u stomacima, zbog sve više onih koji napuštaju domovinu i zbog biološke egzistencije završavaju na svim svjetskim meridijanima, zbog kriminala i korupcije koji je sve očitiji, zbog sve dubljih vlastitih džepova koji se ni trikovima ne uspijeva prikrivati, zbog…

Ali, zato se preko trikova o krivnji drugih za područje iracionalnog osigurava kontinuitet mita o nacionalnoj ugroženosti. A preko njega se, svaki put ponovo, siroti narod uspijeva izmanipulirati. I natjerati na još jednu homogenizaciju – uz „stožernu“ stranku dakako. Ali i, onako „usput“, produljiti vijek vlastitoga političkog trajanja za još četiri godine – ili, ako je moguće, i mnogo duže od toga.

Na načinu kako sve to čine, Čović i njegovi, što je-je, zavrjeđuju čestitke. Kakve čestitke, mogla bi mi već sutra uzvratiti drugarica s početka teksta – i što od toga ima siroti narod? Ništa. Ali, tko za njega mari. Na narod se ionako stoljećima primjenjuje jedna te ista – da je najjača kobila na svijetu. A neki su, uz to, i pod utjecajem one da je narod stoka sitna zuba. Sve mi se čini da je među njima i vlasnik HDZ-a – i da se sukladno tome i ponaša.

neznase.ba