Gledamo propast Zapada kao reality program

epa05634156 A billboard by pro-Serbian movement shows the image US President-elect Donald Trump and Russian President Vladimir Putin as a truck drives past in the town of Danilovgrad, Montenegro, 16 November 2016. Presidents Donald Trump and Vladimir Putin spoke by phone of better relations in the future between Washington and Moscow on 15 November. EPA/BORIS PEJOVIC

Od opljačkanih i spaljenih očekuje se da se demokratiziraju, dok Amerika bez liberalno-demokratske maske gazi male.

Piše: Andrej Nikolaidis

Nedavno mi je, na novinarskom forumu u Podgorici, prikazan dio intervjua Baracka Obame u kojem on priča o “balkanizaciji američkih medija”.

Termin, dakako, nije smislio on. Označava, ako sam dobro razumio šta su mi rekli, (dovršenu, uzgred) tendenciju medija da odustanu od istine (ili kako bi se to ljepše reklo – istinom ekonomišu). I još ponešto, ali to za našu priču nije bitno.

Svaka šuplja priča je teška, ali kada se šupljira s pozicije apsolutne moći, to je prosto nesnošljivo.

Prvo: mi Balkanci smo, zaista, nikakvi. I za mnogo toga smo krivi: prije svega za vlastiti politički i, još važnije, još strašnije: moralni idiotizam. Ali za to što su američki mediji fabrika laži – e, za to nismo krivi.

Niti smo krivi za to što su Amerikanci za predsjednika izabrali Donalda Trumpa, koji će Bijelu kuću pretvoriti u kućicu za Putinovu poslugu. Ako su Amerikanci za lidera izabrali čovjeka koji je neprekidno lagao (a lagao je kada je tvrdio da Obama nije rođen u SAD-u, lagao je o svojim neplaćenim porezima, lagao je, sistematično i svrsishodno, kad je zinuo) to znači samo jedno – da je laž postala liderska vrlina. Vidite: ni za to mi sa Balkana nismo krivi.

Sjećate se one izjave lorda [Petera] Carringtona o balkanskim liderima: “Znam da oni lažu, oni znaju da znam da lažu, a oni i dalje lažu”. Isto važi za Trumpa: svi znamo da on laže, on zna da znamo da laže, pa ipak i dalje laže. Šta se desilo: laž je neki virus, za koji Zapad nije znao dok se sa balkanskih gora nije proširio sve do Washingtona? Neće biti.

Amerikanizacija, a ne balkanizacija

Drugo: nakon decenija kalifornikacije i amerikanizacije svega, pa i medija, svugdje, pa i kod nas, sada je došlo do balkanizacije medija? Ni to neće biti.

To što Obama i njegovi medijski savjetnici zovu “balkanizacijom” završna je – i neizbježna – faza amerikanizacije. Oswald Spengler je početkom 20. vijeka (prvo izdanje je, mislim, bilo 1918. godine) napisao proročku knjigu koje se zvala Propast Zapada. Malo je poranio. Propast Zapada gledamo sada, uživo, i ona ima sve odlike medijskog smeća: ona je tek još jedan reality program.

Treće: iz razloga političke korektnosti nije moguće govoriti o “afrikanizaciji medija”, recimo. Takav bi iskaz, s pravom, istoga trena bio medijski odstrijeljen kao rasistički. Ali “balkanizacija” – to može. Jer Balkan je ostao (možda) jedini prostor na kojem zapadnjaci mogu slobodno i nekažnjeno zadovoljiti svoju rasističku urgenciju. Jer mi, Balkanci, mi smo (uglavnom) bijeli i (uglavnom) hrišćani. Ali manje vrijedni, zaostali bijeli hrišćani. Mi smo white trash Zapada. A po white trashu, to zna svaki čestiti liberal, možeš koliko hoćeš i kad hoćeš pljuvati.

Raspad zapadne demokratije, dakle, pratimo in vivo. Da se razumijemo: navijam da se taj raspad zaustavi, jer ono što se sprema nije ništa oslobađajuće iz čega bi se mogao roditi takozvani bolji svijet. Užas dolazi.

Globalna dominacija

No, sistem je truo i smrdi do neba. S Trumpom je u paramparčad razbijena iluzija o nositeljima političke moći koji su i nositelji vrline. Trump je izabran zato što je bogat i, prije svega, zato što je obećao orgiju mržnje i osvete. To su, dakle, njegove vrline. Možda je vrijeme da se, svi zajedno, prisjetimo Camusovog nauka: vladati znači krasti i to svako zna. Politička utakmica nije trka za ideje i vrijednosti, nego za pravo na legalnu krađu.

Američki građani su, kao, bijesni zbog nuspojava globalizacije, pa su u bijesu izabrali antiglobalističkog predsjednika, koji će na svaki način, recimo, kroz sukob s Kinom, pokušati da zadrži američku globalnu dominaciju. Ali Amerika je najveći dobitnik globalizacije.

Ako su Amerikanci u bijesu zbog globalizacije izabrali Trumpa, mi bismo, kao apsolutni gubitnici u tom procesu, onda trebali izglasati Pazuzua – demona iz Istjerivača đavola, lika iz asirske i babilonske mitologije, za one koji ne pamte.

Evropa je najbolje što imamo

Ali ne: od onih koji su u demokratizaciji i globalizaciji opljačkani i spaljeni očekuje se da se, kroz politiku “standardi, pa status”, još demokratizuju i globalizuju, dok je građanima Imperije dosta demokratije i globalizacije. Oni bi sada da otimaju i pljačkaju bez zatega političke korektnosti i međunarodnog prava, na tradicionalni, kaubojski način. To je ono što Trump misli pod sloganom “Učinimo Ameriku opet velikom” – Ameriku koja će bez liberalno-demokratske maske gaziti male.

Niti je Trump izabran većinom glasova građana, niti je njegov kabinet sačinjen od predstavnika naroda, nego od milijardera i predstavnika mega-kompanija, poput Goldman Sachsa i ExxonMobila. Zemlja sa takvom vladom nije demokratija, tu nema mjesta za jadikovke o “krizi demokratije”. Za taj oblik vladavine još od antičke Grčke postoji ime – plutokratija.

Tokom nedavne posjete Berlinu Obama je, poručivši Evropljanima da čuvaju Angelu Merkel, praktično oglasio smjenu straže: sada je Njemačka tzv. lider slobodnog svijeta. Budućnost Evropske unije direktno ovisi o budućnosti Merkelove i njenom ostanku na čelu Njemačke.

U svijetu u kojem će se, na štetu Kine i svih nas, o podjeli plijena dogovarati Putin i Trump, Evropa, takva kakva je – licemjerna, neodlučna, slobodno pljunite, sve što kažete tačno je – najbolje je što imamo.

Al Jazeera