Gdje smo to pogriješili: Animir dame i maseri umjesto stručnjaka

Upravu za indirektno oporezivanje (UIO) BiH posljednjih dana potresa skandal, a među radnicima Centralnog ureda ove institucije BiH u Banjaluci, kruže fotografije polugole radnice koju usred radnog vremena masira radni kolega!

Piše: Dragan Bursać

I dok se u cijeloj Bosni i Hercegovini upražnjava omiljeni hobi njenih stanovnika, bez obzira na vjeru, naciju, političko opredjeljenje, dob i spol, a to je MAHALANJE, nekako svi mi od masera ne vidimo šumu. Pardon, od drveta.

Dok se po parkovima, kafanama, radnim i manje radnim mjestima, frizerajima i granapima prepričava kako je mladi Davor masirao Aidu, nikako da nam se kolektivno upali crvena lampica.

A, ima li crvene lampice? Eto, mladi, zdravi, poletni, potentni, lijepi, a nisu ni lijeni. Što se ne bi izmasirali i unaprijedili međuljudske odnose? Zar nije neotuđivo ljudsko i nadasve radničko pravo, učiniti radno okruženje ljepšim i produktivnijim? Zar zadovolj(e)an radnik, nije dobar radnik? Zar nije bolje sistematizacijom uvesti mjesto masera ili maserke u ove državne institucije, namjesto psihologa ili, šta znam, nekakvog socijalnog radnika? To je tako skupo, nerentabilno i neučinkovito! Jedna kvalitetna masaža vrijedni kao pedeset psiholoških seansi. To će vam potvrditi svaki srećno izmasiran činovnik. I na kraju krajeva, ali nikako ne manje bitno, ako slučaj Davora i Aide, nije klasično jačanje i betoniranje dobrosusjedskih međunacionalnih odnosa kroz radnu terapiju, onda ne znam šta je.

Ovo dvoje mladih ljudi su pokazali, kako se koristi glava, ruke i pozadina u cilju povećanja produktivnosti, očuvanja mentalnog i fizičkog zdravlja, a ako ćemo pravo, pokazali su i kako se multidisciplinarno koristi namještaj u Direkciji. I ti dosadni stolovi, na kojima namćori direktori nešto potpisuju, igraju pasijansa na svojim kompjuterima ili naprosto jedu masne bureke… sve je to tako passe. Pod parolom “u zdravom tijelu zdrav duh” Davor i Aida, demonstrirali su vrsno poznavanje anatomije, ali i upotrebnu vrijednost kancelarijskog asesoara.

I šta je to bilo na kraju sa našim budžetskim Romeom i Julijom? Popili su suspenzije! Zašto? Zato što su “neprimjerenim i nedoličnim ponašanjem na radnom mjestu nanijeli štetu ugledu UIO” Šteta Ugledu za indirektno oporezivanje??? Da bi vam neko nanio štetu ugledu, prvo ugled trebate imati. Za početak, recimo, ne bi bilo loše da zapošljavate radnike namjesto masera i masažnih subjekata. No, o tome dockan.

Sva muka u ovoj tragikomediji tajlandskog tipa pala je na trećeg čovjeka, kao u lošim krimićima. A, treći čovjek je, pogađate, autor spornih fotografija, koji je iste pustio u distribuciju prvo po kancelarijama, a onda i u javnosti. Treći čovjek ili žena, sa oreolom vječnog luzera, izdajnika, ljubomorka, drukare i petokolonaša, optužen je, pazite sad, zato što nije fotografije predao direkciji, nego ih je pustio u javnost. Toliko o domaćim zviždačima, antikorupcionašima i njihovoj zaštiti.

I prosječan čitalac, onako iskreno će se zapitati, što se digla tolika hajka na dvoje ljudi, koji se masiraju, kad u istim tim državnim institucijama nestaju milioni maraka, kao u nekakvim finansijskim crnim rupama? Zar su nam najveći administrativni problem Aida i Davor, u zemlji u kojoj «fali» nekoliko milijari maraka? Zar smo na to spali da nam tabloidna vijest zasjeni sve ozbiljne državne afere?

Vidite, problem i jeste, što prosječan, a uvijek dobri čitatelj nema radno mjesto na budžetskim jaslama, e da bi nešto znao o materiji, da prostite.. Nije uhljeb, koji iz hobija i plate od nekoliko hiljada maraka dolazi na socijalizaciju i veselo druženje uz bezbroj kafa, masaža, poslovnih puteva, sastanaka, toplih obroka, tim bildinga, korporativnih haj tek druženja, besplatnog gledanja nelagalno snimljenih filmova i serija na tzv. poslu, a sve to pod nazivom «radno mjesto» za koje se mimo narečene plate, dobija socijalno, zdravstevno, penziono, radni staž! Nije naš dobri čitatelj, koji apriori halali Aidi i Davoru masažu, u životu ušao u preskupe kancelarije državnih i entitetskih institucija, koje su svjetlosnim godinama iznad domaćeg standarda i koje ergonomijm zadovoljavaju najviše brisleske forme. Nije taj jadni, a vječito naivni, naš čovjek niti u snu imao dilemu dal’ u Veneciju ili na Tenerife na odmor. Dal’ na produženi vikend u Vilah ili samo na kaficu do Beča. Taj iskreni pobornik hipi usklika “Vodite ljubav, a ne rat” nije nikada bio razapet izmedju dajdže, amidže, tetka, ujine, strica i ostale rodbine, što te sa partijskom knjižicom tjera da sjediš u kancelariji na vrhu zgrade po četiri-pet sati dnevno, za pišljivih dvije-tri hiljade maraka.

Muke su to velike!

Ne zna naš čovjek, koji se zalaže za prava Aide i Davora, koliko je takvih «nesrećnih» ljudi u ovoj zemlji. Ne zna, jer nije vidio sve te silne familije sve do trećeg koljena, kako se guraju poput pilića brojlera na «radnom mjestu». Pa to i nije više normalno! I na kraju krajeva, Davor i Aida su stupili u…, u ovu vrstu odnosa iz puke sigurnosti.

Vidite, međunacionalno masiranje je JEDINA prevencija od incesta na ovakvim visokorizičnim radnim mjestima. To čovjek nikad ne zna, kad može naletjeti na neku zemljakinju iz Gluhe Bukovice, kojoj je kao i njemu strikan namjestio posao. A, svi iz tih Bukovica su rod. Zato, brate mili, drugi i drugačiji spasava stvar.

I dok nam je zemlja na trećem mjestu, nosilac bronzane medalje za nezaposlenost na ovoj našoj Planeti, dok kamioni za carinjenje robe čekaju na granici danima, pa i sedmicama, dok se čitav sistem urušava i raspada, zaposlenici tog istog sistema, odvojeni od ljudi i realnosti i bukvalno mogu da igraju seksualne igre sa radnom mjestu.

Krivi smo mi!

Uprava možda i jeste za indirektno oporezivanje, ali zato je za direktno erotsko masiranje-zaposlenih i ono malo zdravog razuma, koji ne može da se ne zapita, gdje smo to pogriješili, pa smo namjesto sekretarica i IT stručnjaka zaposlili animir dame i masere? Gdje smo to pogriješili, pa gledamo ljude kako sa fakultetskim diplomama čuvaju ovce , dok u isto vrijeme čobani «obnašaju funkcije»? Gdje smo to pogriješili, svi zajedno, pa nam sudovi, Uprave i raznorazne direkcije, osim silnih malverzacija služe i kao poligoni za seksualne egzibicije?

I znate gdje smo pogriješili? Gdje je sva naša greška, koju plaćamo decenijama besmisla koje jedu skakvci? Nije ni u sistemu, nije niti u bezumnom kršenju radne i svake druge etike, nije čak niti u malodušnom slijeganju ramenima nad nepravdom i bahatošću! A, ne!

Sva je naša muka što bi SVAKO da može, koliko odmah uradio u uncu isto što i Aida i Davor. Ne žulja nas odistinska nepravda i nakaradnost sistema koji omogućava erotsku masažu na radnom mjestu u po radnog vremena, nego što mi nismo učesnici iste te žurke. Zato je onaj treći ili treća što je snimao/la, najkrivlji. Namjesto da se pridruži on cinkari. Svi bi mi u Upravu za direktno erotsko masiranje BIH!

Al Jazeera