Ezopovski jezik hrvatske politike

Mnogi u Hrvatskoj nedavnu posjetu Bože Petrova Bosni i Hercegovini komentiraju kao neuspjeh i štetu bilateralnim odnosima.

Piše: Davor Gjenero

Posjet predsjednika Sabora Bože Petrova BiH, u pratnji dvojice bivših ministara, bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i bivšeg šefa diplomacije u istoj Oreškovićevoj Vladi, Mire Kovača, te zamjenika šefa diplomacije iz Milanovićeva kabineta, Joška Klisovića, pesimisti i optimisti bitno će drukčije opisati.

Pesimisti će se uhvatiti razmjene priopćenja iz Petrovljeve stranke, Mosta, i kabineta Predsjednika Vijeća ministara BiH, Denisa Zvizdića, o tome je li u razgovoru Petrova i Zvizdića bilo ili nije bilo riječi o trećem entitetu u BiH i o Petrovljevu odnosu prema tom političkom konceptu.

Optimisti će pokušati potisnuti taj incident, ne pridavati mu značenje, te tvrditi kako je u odnosu na prethodni Petrovljev dolazak u BiH, ovaj njegov boravak puni pogodak. Naime, prošli Petrovljev politički boravak u BiH odvijao se, doduše, nakon rujanskih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, ali prije formiranja Plenkovićeve administracije, u vrijeme dok je Petrov još bio jedan od dvojice zamjenika premijera Oreškovića.

Početkom listopada prošle godine Petrov je s Mirom Kovačem bio u Stocu i Mostaru, u posjetu organiziranom po „staroj maniri“, bez susreta s predstavnicima službenih vlasti u Sarajevu, nego samo s političkim predstavnicima Hrvata u BiH, a razlog njegova posjeta bio je incident na izborima u Stocu, pri čemu je tadašnji potpredsjednik hrvatske vlade arbitrirao o izbornim procedurama u susjednoj državi.

Pomno birana delegacija

Ovog je puta parlamentarna delegacija, koju je predvodio, bila pomno birana. Zlatko Hasanbegović nije samo predsjednik parlamentarnog Društva prijateljstva s BiH, nego je i jedan od dosljednih zagovornika važnosti očuvanja integriteta BiH. Petrovljev partner i s prvog putovanja, Kovač, sigurno nije slučajno u delegaciji. On nije samo predsjednik Vanjskopolitičkog odbora Sabora, nego je i jedan od najistaknutijih predstavnika tvrdog krila HDZ-a i sigurno njegov trenutno najutjecajniji parlamentarac.

Niti Klisović u delegaciji nije slučajno. Ovaj bivši zamjenik ministrice Pusić nikad nije svojim političkim djelovanjem ostavio nikakav upečatljiv trag, a u politiku je ušao zbog bliskosti s bivšim premijerom i bivšim šefom hrvatskih socijaldemokrata, Zoranom Milanovićem. Vjerojatno ga još niste zaboravili, to je onaj hrvatski političar, koji je u svojim povjerljivim razgovorima s ratnim veteranima Bosnu i Hercegovinu karakterizirao riječima koje se u civiliziranom društvu ne ponavljaju.

Ovo šaroliko društvance, sasvim sigurno ne predstavlja krug, koji bi imao naročito velik utjecaj na kreiranje hrvatske vanjske politike, a svaki od aktera u delegaciji svoje putovanje u Sarajevo i Mostar namjeravao je iskoristiti za neki svoj cilj, kao dio manevra u igri političke moći u Hrvatskoj.

Petrov i njegova stranka Most, prema koalicijskom dogovoru, nemaju nikakva utjecaja na kreiranje hrvatske vanjske politike, koja se definira u trokutu predsjednica Republike, premijer i ministar vanjskih poslova. BiH je Petrovu, međutim, trenutno vrlo važna kao šefu Mosta nezavisnih lista. Naime, u svibnju će u Hrvatskoj biti lokalni izbori, na kojima Most želi ostvariti dva važna cilja.

Pogranični dio s BiH

Izrazito mu je važno da očuva vlast u Metkoviću, koju je osvojio prije četiri godine i otuda krenuo u osvajanje utjecaja na nacionalnoj sceni, a ove godine želi bitno ojačati svoj politički utjecaj, prije svega, u malim gradovima u zaleđu Dalmacije. Riječ je o prostoru na samoj granici s BiH, u kome danas živi relevantan broj stanovnika useljenih iz Hercegovine. To stanovništvo čvrsto je povezano sa svojim hercegovačkim zaleđem, a kao i relevantan dio običnih ljudi u Hercegovini, oni su vrlo skloni ostvarivanju koncepta trećeg entiteta za Hrvate u BiH, što ga zastupaju Dragan Čović i HDZ BiH.

Petrov je svjestan da njegova riječ nema utjecaja na kreiranje hrvatskih vanjskopolitičkih pozicija, i da on u zagrebačkim političkim institucijama i kuloarima ne može postići ništa zagovaranjem trećeg entiteta, Zato i nije važno što on osobno misli o tom konceptu i je li mu osobno naklonjen. S druge strane, zbog svojih birača u Metkoviću i Dalmaciji on si ne može dopustiti otvoreno suprotstavljanje tom konceptu.

Priopćenje o sadržaju razgovora iz kabineta predsjednika Vijeća ministara BiH Zvizdića, zato je za Most bilo krajnje neugodno. Iz Zvizdićeva teksta lako se može očitati jedna od konstanti u razgovoru između Zagreba i Sarajeva. Zagreb ezopovski govori o tome kako BiH treba federalizirati, i to je definicija o kojoj unutar hrvatske političke arene postoji širok konsenzus, jer je iskaz koji zadovoljava minimalna očekivanja zagovornika trećeg entiteta.

Kad službeni Zagreb govori o federalizaciji, misli na to da BiH mora biti visoko decentralizirana država, a da ta decentralizacija i skup regionalnih identiteta daje veću skupnu dodanu vrijednost državi, nego zbroj „nacionalnih identiteta“ i samim time osigurava održivost države kao cjeline. O takvom konceptu vrlo jasno govori kardinal Vinko Puljić, a taj koncept prihvaćaju i ključni vanjskopolitički akteri u Hrvatskoj. Istina je, u takvu konceptu federalizacije BiH nema mjesta ni za kakvu „Herceg-Bosnu“, ni za kakav hrvatski entitet i stvaranje male etničke državice u državi. Je li to bilo rečeno i na sastanku Petrova i Zvizdića, za sada nećemo saznati.

Optimisti su u pravu, kad tvrde da je ovaj Petrovljev boravak u BiH bio uspješniji od prethodnoga, međutim, očito je da Zagreb i Sarajevo i dalje imaju ozbiljne probleme u međusobnom razumijevanju i elementarnom povjerenju. Kad dolazite u diplomatsku misiju u kojoj nastojite ostvariti neke dodatne efekte, morate voditi računa o tome u kakav položaj time dovodite domaćina.

Sitni interesi

Malo je vjerojatno da bi službene vlasti u Sarajevu mogle imati ikakva interesa za podupiranje kampanje jedne stranke u Hrvatskoj ili za postizanje nekih kratkoročnih interesa pojedinih aktera u sitnim unutarnjim političkim borbama.

Kad nemate dobro, dorađeno političko rješenje, ili kad nemate snage javno ga zagovarati u svojoj javnosti, dobro je rabiti malo ezopovskog jezika, biti malo posredan i nedorečen, izbjegavati konkretizacije. Međutim, za takvu političku igru potrebne su i neke vještine. Političari, koji tome nisu dorasli, ne bi se trebali poigravati takvim iskazima. Ako ne znaju odigrati političku igru, bolje je da ne izlaze na parter.

Pesimisti su, kao što znamo, vrlo slični optimistima, samo što su bolje informirani. Zato oni Petrovljev posjet Sarajevu neće opisati kao uspjeh, nego upravo suprotno, kao štetnu epizodu bilateralnih odnosa, dakle, kao neuspjeh. Iako Zagreb ima dobre namjere prema BiH, ograničavanjem na ovakve nedorečene ezopovske iskaze, postiže se sasvim suprotan učinak. Naime, time se iz fokusa ne potiskuju radikali i zagovornici koncepta trećeg entiteta, nego se podgrijava nerazumijevanje i nepovjerenje između službenih vlasti u Zagrebu i Sarajevu.

Al Jazeera