Dvije dobre vijesti za Kolindu i jedna loša vijest za Hrvatsku

Ima za Kolindu Grabar Kitarović u najnovijem istraživanju popularnosti političara Ipsos Pulsa jedna dobra i jedna loša vijest.

Loša vijest je da joj četvrti mjesec zaredom pada popularnost i da zabrinjavajuće raste broj onih koji ne odobravaju to što radi. Što joj osigurava titulu najnepopularnije predsjednice u hrvatskoj povijesti.

Piše: Tomislav Klauški

Dobra je vijest da je Ivo Josipović u istom razdoblju predsjedničkog mandata bio gotovo dvostruko popularniji od nje. Pa je svejedno na koncu izgubio izbore.

Stoga se pred Kolindu postavlja dilema: treba li do kraja mandata šutjeti i skrivati se ili nastaviti mahnitati poput Tasmanijske nemani iz onog starog crtića koja je poput uragana rušila sve pred sobom?

Josipović je šutio kad nije trebao. Kolinda ne zna kad treba šutjeti.

Kolindine poslastice

Evo, recimo, u razmaku od samo par dana Kolinda je optužila predsjednicu Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa da protiv nje vodi “osobni rat” u vezi njezina rođendana sa Zdravkom Mamićem, pa je podržala rad Istražnog povjerenstva Sabora za Agrokor, malo se porječkajući s premijerom Plenkovićem, pa se blamirala s “Pelješačkim mostom”.

Nikad se ne zna kakvu će poslasticu predsjednica plasirati do kraja dana.

I nitko nije zapravo siguran kako bi trebalo reagirati na Kolindine izjave koje često graniče s ispadima.

Jučer je Arsen Bauk pristojno zahvalio predsjednici na njezinoj podršci u vezi Istražnog povjerenstva Hrvatskog sabora, iako bi se možda trebao zabrinuti zbog toga što je Kolinda na SDP-ovoj strani. Svejedno, dobro mu je poslužilo da podsjeti HDZ da nije samo Ivica Todorić uz oporbu.

S druge strane, HDZ često prešućuje Kolindine izjave, osim kad Plenković preuzme na sebe zadatak da malo disciplinira i educira predsjednicu. Tek toliko da je primijeti da postoji.

Na čijem tragu?

I tu se krije možda najveći problem u vezi predsjednice Grabar Kitarović: nitko zapravo nije siguran kakvu ona politiku provodi, za koga, u čijem interesu, uz čije odobrenje i na čijem tragu?

A sve to najmanje zna ona sama. (Osim što to, naravno, čini za sebe.)

Evo, recimo, Kitarović se promovira na vanjskopolitičkom planu i vjeruje da na tome skuplja bodove. Ali u tom angažmanu vidljiva je samo njezina fascinacija diktatorima kao što je Vladimir Putin, nasilnicima kao što je Donald Trump ili divizijom novopečenih autokrata od Baltika do Crnog mora.

Ili ovaj primjer: u rujnu je predsjednica javno podržala borbu protiv nasilja nad ženama, mjesec dana kasnije supruga HDZ-ova župana Tomašević požalila se da ju je muž sastavio s radijatorom, a predsjednica je to prešutjela.

Tuđi interesi

Kolinda ide u Budimpeštu zastupati hrvatske interese oko MOL-a, pa izrazi razumijevanje za mađarsko gledanje na sukob oko Ine. Kolinda ide u Rusiju rješavati stvari oko Agrokora (?), pa se vrati u domovinu opet s tvrdnjom da razumije ruska potraživanja.

A ona sama ni oko Ine, ni oko Agrokora nema sustavnih rješenja, prijedloga ili ideja. Kao, uostalom, ni oko bilo čega drugog.

Njezine svađe s Vladom operetske su naravi, iako Kitarović jedino na tome može bildati svoju popularnost u društvu u kojem tri četvrtine građana misli da Vlada vodi zemlju u krivom smjeru. Samo, kako to učiniti kad se njezini glasovi kriju u onoj jednoj četvrtini? Koja joj nije dovoljna.

Klemmovi šatoraši izgurali su je do tijesne pobjede na predsjedničkim izborima, ali tih šatoraša sada više nema. Koga će sad mobilizirati za kampanju?

Uglavnom, Kolinda se u svom predsjednikovanju našla rastrgana između dva modela, Mesićevim i Josipovićevim.

Aktivna kad ne treba

Stipe Mesić je na Pantovčaku nekad bio pretjerano aktivan, ali je barem znao koga napada i zašto, što ga je doguralo do drugog mandata. Ivo Josipović se nastojao svidjeti svima, a kad se na izborima trebao svidjeti svojima, njih više nije bilo.

Njihova nasljednica aktivna je poput Mesića, ali na vlastitu štetu. Kad se odluči na šutnju, onda to obično bude u krivom trenutku i na pogrešnom slučaju. U ostalim trenucima upada u pretjeranu patetiku ili nekontrolirane ispade bijesa kao prema Daliji Orešković.

Kolinda Grabar Kitarović naprosto nema politički talent, nema intelektualnu dubinu, nema nikakav šarm ni karizmu. Nema politiku, nema program, nema savjetnike ni suradnike koji je mogu izdići iz ovog ponora.

Što opet, i to je još jedna dobra vijest za predsjednicu, ne znači da ipak neće dočekati drugi mandat na Pantovčaku.

A tu se negdje krije i loša vijest za Hrvatsku.

24sata