Državnog ministra nema ko da brani

Sramni obračun sa Adilom Osmanovićem nije istraživala policija, već stranačka komisija

Piše: Vildana Selimbegović

Politika postaje opasno zanimanje u Bosni i Hercegovini: ovog vikenda kamenovan je automobil Staše Košarca, SNSD-ove perjanice u državnom Parlamentu i jednog od najodanijih glasnogovornika Milorada Dodika. Njegov je mercedes napadnut na parkiralištu u Istočnom Novom Sarajevu. Zamjenica predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i zamjenica Dragana Čovića u HDZ-u BiH kamenjem je napadnuta nedavno u Livnu, ispred porodične kuće u kojoj živi. Nije povrijeđena, a počinitelj je efikasno otkriven i ispostavilo se da je riječ o izvjesnom Franji Krišto: oglasila se i napadnuta zamjenica Krišto koja je obznanila da je na meti lažnih (medijskih) optužbi u koje je napadač povjerovao i svoju “frustriranost, nezadovoljstvo pa čak i mržnju kanalizirao na ovaj način jer je i sam ranije učestvovao u negativističkim natpisima po raznim portalima”. Gospođa Krišto očekuje efikasan sudski rasplet, nešto slično govori i Košarac i nema uopće sumnje da će institucije sistema u ova dva slučaja reagirati promptno, profesionalno i na visini zadatka – nije riječ o običnom svijetu, već o ovdašnjim političkim elitama, a olakotna okolnost, da tako kažem, krije se u podatku da je isključena svaka vrsta međunacionalnih tenzija.

MUP-u Livno nije trebalo ni dva sata da uhapsi frustriranog Franju, MUP Istočno Sarajevo će bez ikakve sumnje dati sve od sebe da pronađe napadača na mercedes, no u slučaju Nedima Čivića – čiju je kćerkicu nepoznati muškarac pokušao oteti na putu iz škole prije skoro mjesec – istraga još uvijek traje. CJB Bijeljina poseže za dodatnim radnjama, a učiteljice u zvorničkom kraju roditeljima savjetuju da se dodatno angažiraju na sigurnosti djece i da ih dovode i odvode iz škole. Nedim Čivić, poslanik SDA u Narodnoj skupštini RS-a i to sa ubjedljivo najviše osvojenih glasova u Podrinju, svoje sumnje – kada je riječ o napadačima – ne obznanjuje, ali se između redova može pročitati da ne vjeruje kako je moguća slučajnost da se vremenski podudari pokušaj otmice njegove kćerkice sa pokušajima da se u zvorničku SDA (koja, rekoh, ima dobre rezultate) uvede stranačko povjereništvo. I vrapcima na grani je jasno da je priča o povjereništvu zapravo obračun s Čivićem a da su kreatori hajke, da ne kažem povjereništva, upravo oni koji su bijesni na odluku SDA da u Srebrenici napravi povjereništvo – odlučili da zvorničkim uzvrate udarac.

Predsjedništvo SDA je za povjereništvom u Srebrenici posegnulo iz više evidentnih razloga: šta god mislili o velikim izbornim uspjesima na lokalnoj sceni, Srebrenica je izgubljena, a da bruka bude kompletna, sastanak povjereništva 29. januara prekinut je prije nego je i počeo i to napadom na državnog ministra i zamjenika predsjednika SDA Adila Osmanovića. Sramni obračun sa Osmanovićem nije istraživala policija, već stranačka komisija: šest dugih sati o tom izvještaju raspravljalo je Predsjedništvo SDA i obećalo donijeti zaključke ove sedmice?! Oslobođenje je objavilo izvještaj koji je – mora se priznati – temeljito napravljen i koji je sačinila komisija u sastavu Alma Čolo, Fikret Prevljak, Senija Bubić i Aida Obuća (peti član, generalni sekretar Amir Zukić, opravdano je odsustvovao, pošto je u zatvoru).

Napad na ministra za civilne poslove u Vijeću ministara BiH Adila Osmanovića i zamjenika najjače bošnjačke stranke organizirao je Hamdija Fejzić, koji je angažirao izvjesnog Smjesu za operativne poslove a policajca Mustafu Efendića kao pokriće?! Smjesa je dakle mobilizirao napadače među kojima je komisija identificirala Sadika Efendića, brata policajca Mustafe i djevera Tife Efendić, koja je u napadu bila zadužena za audioscenski efekat, tj. da viče na ministra Osmanovića. Sadik Efendić je pak sa Dževadom Avdićem silom izbacio ministra Osmanovića iz Islamskog centra u kome je trebao biti održan sastanak. Hamdija, Smjesa i ostala raja zajedno su i slavili napad.
No to je tek početak liste Fejzićevih grijeha: onemogućio je formiranje Kluba odbornika SDA u Srebrenici, predlagao članove u radna tijela Skupštine svjesno ignorišući volju biračkog tijela Srebrenice, lagao odbornike SDA, slao dokumenta u ime stranke na osnovu vlastitih, privatnih dogovora. Sve je to ustanovila Komisija, koja je kao jedine kaznene mjere predložila izbacivanje iz SDA Hamdije Fejzića, Sadika Efendića i Tife Efendić.

Nikakve mjere Komisija nije ni tražila protiv Fejzićevih političkih pokrovitelja – Edina Ramića, federalnog ministra za izbjeglice i potpredsjednika SDA i Dževada Mahmutovića, predsjednika Regionalnog odbora srednje Podrinje i savjetnika Bakira Izetbegovića u Predsjedništvu BiH, poznatog i kao glavnog skrivača pisma Međunarodnog suda pravde u Haagu o isteku mandata Sakiba Softića kao agenta BiH pred MSP-om. Zbog čega zahtjev BiH za reviziju presude protiv Srbije nije ni primljen, a kamoli pročitan. Ramić je bio prezauzet i da razgovara s Komisijom (obećani pisani iskaz nije poslao), Mahmutović je jedini pred Komisijom branio Fejzića i Efendiće.

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović je prekinuo sjednicu Predsjedništva stranke. O prijedlogu Komisije za isključenje trojke koja nije birala sredstva da sačuva lične, porodične i klanovske interese u SDA, Predsjedništvo nije glasalo, što je razlog za slavlje koje ne prestaje po srebreničkim i bratunačkim kafanama. Državni ministar Adil Osmanović zbivanja u svojoj stranci komentira kao siguran put u anarhiju i proziva Mahmutovića. SDA šuti istim onim intenzitetom kojim je odšutjela optužnice za krivična djela svog genseka Zukića i dvojice potpredsjednika Asima Sarajlića i Mirsada Kukića. U politici je i šutnja stav, tako da je pred Predsjedništvom SDA jednostavan izbor: ako ostane uz kriminal i napade, jasno je kakvu poruku šalje biračima. Da ne kažem – jasno je ko tu koga kamenuje.

Oslobođenje