Dok na čelu ne bude nestranačka osoba, HNS će biti privatno vlasništvo HDZ-a BiH

Šesto zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora održat će se 28. veljače u Mostaru.

Pozivnice jednostavno lete na sve strane, organizator očekuje oko 600, što zastupnika, što gostiju i promatrača.

Piše: A.  Mrkonjić

Budući su na zasjedanje pozvani svi članovi stranaka koji su izabrani ili imenovani u neko tijelo vlasti u BiH, od općinske, županijske, entitetske, pa do državne razine, a izjašnjavaju se kao pripadnici hrvatskog naroda, javnost želi doznati hoće li to biti nekakvo svehrvatsko okupljanje i definitivno otvaranje HNS-a prema strankama i pojedincima koji do sada nisu bili poželjni u HNS-u.

Lažno otvaranje

Zabunu i veliku dvojbu u mogućnost otvaranja HNS-a prema svim strankama i pojedincima ipak unosi podatak da će i prije nego uopće mogu biti dijelom HNS-a, stranke i pojedinci iz parlamentarnih stranaka morati potpisati izjavu o prihvaćanju načela i akata HNS-a, odnosno prihvaćanje usvojenih dokumenata HNS-a s prethodnih pet zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora. S obzirom da su neke stranke još ranije poput HSP-a, NHI-ja, SPP-a, Narodne stranke Radom za boljitak, a one socijaldemokratske u kojima ima zastupnika Hrvata je izlišno i spominjati, te brojni intelektualci i crkveni velikodostojnici javno izražavali neslaganje upravo s odlukama i Statutom krnjoga HNS-a, bit će zanimljivo vidjeti hoće li potpisati ponuđene ultimativne izjave. Kako se doznaje iz HSP-a, i ta će stranka po svoj prilici ući u HNS.
Narodna stranka Radom za boljitak se još nije očitovala, iz SDP-a su jasno poručili kako im je drago da iz HNS-a končano uvažavaju i Hrvate iz Nikšićeve stranke. Iz DF-a i SBB-a nema nikakvih naznaka da bi njihovi Hrvati mogli potpisati ultimatum i nazočiti zasjedanju u stolnome hrvatskome gradu. Neslužbeno se doznaje da kardinal Vinko Puljić, biskupi Franjo Komarica i Ratko Perić neće biti dio šestoga HNS-a kao niti provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran.

Budimo do kraja izravni i objektivni, pozivnice su tako “podvaljene” da je zapravo Predsjedništvu HNS-a i stvarnom vladaru jednostranačkoga sabora i cilj da na sjednicu i ne dođu svi oni koji drukčije promišljaju i imaju dijametralno suprotno viđenje budućnosti Hrvata i države BiH. Lažno otvaranje HNS-a svim hrvatskim strankama i umnim i čestitim Hrvatima bit će “pokriveno” tim ponižavajućim, ucjenjivačkim, pozivnicama. I dok se s osmijehom primaju očekivane “odbijenice” od “nepoželjnih” zastupnika, na sve strane su već otišli pozivi članovima i simpatizerima HDZ-a BiH. Kao i do sada oni će dominantno popuniti dvoranu, a javnosti će biti podvaljena slika o nekom spektakularnom svehrvatskom jedinstvu i pluralizmu. Kad se to provjereno znade, onda se rasprše sve iluzije i zablude da ćemo 28. veljače svjedočiti umiranju jednoumlja i jednostranačja unutar HNS-a. Dapače, uz izuzetak zvani HSP, sve će ostati po već uhodanoj matrici. Ili kako nedavno poručiše braniteljske udruge, jedan narod, jedan HNS jest jedna stranka i jedan lider. Posebnu pozornost u predvečerje održavanja HNS svakako zaslužuje i bit će vrlo važno ponašanje HDZ-a 1990., stranke koja je bila jedan od utemeljitelja Sabora.

Pozicija HDZ-a 1990

Od kako je na čelo “devedesetke” došao Martin Raguž, ta je stranka bila u stalnome sukobu oko nadmoći HDZ-a BiH u HNS-u i zatvaranja Sabora prema svim hrvatskim strankama i intelektualnim i svim crkvenim krugovima. Zanimljivo je kako se vrh HDZ-a 1990. ovih dana nije oglašavao oko “ultimativnoga potpisa” kao uvjeta za sudjelovanje na zasjedanju HNS-a, dakle da se bespogovorno potpiše prihvaćanje dosadašnjih odluka, principa i dokumenata. Ako se “devedesetka” i dalje zalaže za pluralizam u radu HNS-a, zar onda i za tu stranku nije nelogično da se nekome unaprijed zabranjuje iznijeti drukčiji stav i dijelom negirati dosadašnje odluke, primjerice oko budućega ustroja BiH ili načina izbora zastupnika u HNS-u. Dakle, je li HDZ 1990. u končanici zadovoljan izmjenama i otvaranjem HNS-a, doznat ćemo najvjerojatnije na samom zasjedanju. S formalne strane gledajući, uvažavajući važeće statutarne i druge odredbe o osnivanju HNS-a i članstvu, moglo bi se na prvu kazati da je rukovodstvo HNS-a doista otvorilo vrata i nekim drugim strankama, pa čak i SDP-u, SBB-u ili DF-u za koje stožernici tvrde da su dominanto bošnjačke.

Međutim, ključna je stvar pa moglo bi se reći i perfidna podvala, ta famozna klauzula da netko mora poviti kralježnicu, eventualno popljuvati svoje stavove i potpisanom izjavom ovjeriti sve dosadašnje odluke i usvojena načela. Pod tim se podrazumijeva da prihvaća, primjerice, uspostavu hrvatske federalne jedinice u FBiH ili usvajanje novoga Izbornoga zakona, odnosno formiranje hrvatske izborne jedinice. To zasigurno neće potpisati, a dakle da onda i neće biti dio HNS-a, sve stranke i pojedinci koji su to i do sada odbacivali. Pa to upravo i želi HDZ BiH, odnosno lider Dragan Čović. I zbog toga je bitno stajalište HDZ-a 1990. jer se Martin Raguž do sada zalagao da u radu HNS-a sudjeluju i oni koji misle potpuno drukčije o strateškim nacionalnim pitanjima od onoga što zastupa HDZ BiH.

Dnevni list