Dodik ćud mijenja, ali Čovića nikada

Čelnici SNSD-a i HDZ-a BiH nakon sastanka u Banjoj Luci potvrdili su da su finalizirali dogovor o prijedlogu zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

Piše: Mladen Mirosavljević

Dok su svi puni hvale za sastanak delegacije Savjeta ministara Bosne i Hercegovine s predstavnicima Vlade Srbije i postignutim dogovorima u Beogradu, u Bosni i Hercegovini političke tenzije nikako se ne smiruju. Štaviše.

Nakon sastanka lidera stranaka koje učestvuju u vlasti na nivou države, koji je organizovao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić, jasno je da su odnosi u toj koaliciji u krizi. Ono što je potom izjavio Ivanić, kao jedan od najobavještenijih ljudi u državi, nimalo ne ulijeva optimizam za vrijeme koje dolazi.

“Mislim da mnogi učesnici nisu svjesni dubine problema sa kojima se suočava Bosna i Hercegovina, ozbiljnih izazova i činjenice da je politički život ušao u takvu vrstu odnosa da matica nosi učesnike, a da oni nemaju više snage da drže glavu iznad vode, a kamoli da izađu iz te matice. Ušlo se u šeme podjela, ušlo se u šeme tema u kojima postoje razlike, pozitivni ambijent koji je postojao je narušen”, rekao je Ivanić.

Ništa veći optimista nije ni predsjednik HDZ-a BiH i hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, koji je izrazio bojazan da je opstanak aktuelne koalicije u vlasti u Bosni i Hercegovini na prekretnici.

Dodikova kooperativnost

“Koliko god aktualna koalicija u vlasti u Bosni i Hercegovini nema alternativu, ne vidim nijedan razlog da stanovnike Bosne i Hercegovine maltretiramo time što se nadmudrujemo o nekim odlukama i već narednog tjedna informirat ću svoje stranačko tijelo, a onda i javnost, o našim idućim potezima”, rekao je Čović.

Najzanimljivije u svemu jest što je sada najblaži i veoma kooperativan onaj koji je u prethodnom periodu doprinio da se politička scena u Bosni i Hercegovini dovede do usijanja da bi, na kraju, sve kulminiralo sankcijama SAD-a prema njemu lično. Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, kome su SAD uvele sankcije zbog antidejtonskog djelovanja, izjavio je tokom razgovora sa švedskim ambasadorom u Bosni i Hercegovini Andersom Hagelbergom da Republika Srpska “nema namjeru da se bavi secesijom”.

To je njegovo prvo javno odricanje od proklamiranog cilja SNSD-a da se 2018. godine raspiše referendum o nezavisnosti Republike Srpske jer secesija koja “predstavlja nametnutu priču iz pojedinih krugova” nije primarno pitanje. Ipak, on je upoznao ambasadora Švedske i s apsurdom da je tek 93. odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine izazvala burne reakcije, jer je u pitanju Republika Srpska, dok u prethodne 92 odluke Ustavnog suda nema odgovornih, što jasno govori o nedostatku pravne države. Time je ponovo poručio da ostaje pri svojim stavovima vezanim uz Ustavni sud Bosne i Hercegovine i zahtjevima za promjenama u njegovom funkcionisanju.

I dok Dodik tako očito mijenja ćud, savezništvo sa svojim neformalnim političkim partnerom na nivou Bosne i Hercegovine Draganom Čovićem, koji ga javno u svemu podržava, ne može narušiti, za sada, ništa.

Vladajući pregovaraju s opozicijom

Dodik i Čović nakon sastanka u Banjoj Luci saopštili su da su timovi SNSD-a i HDZ-a BiH finalizovali dogovor u vezi s prijedlogom zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Osim što ne žele o detaljima, Dodik i Čović nisu voljni da otkriju ni kako namjeravaju da na zakon privole Bakira Izetbegovića i bošnjačku stranu. Pogotovo što je SDA, opet, saopštila da odbacuje zaključke sastanka Dodika i Čovića, ocijenivši ih neprihvatljivima.

“Imajući u vidu da je ovo sastanak samo dvije političke stranke, neprihvatljivo je da se na njemu prave ‘dogovori’ o pitanjima za koja ne postoji ni minimum konsenzusa, a još manje neophodna parlamentarna većina”, navodi se u saopštenju SDA.

Za SDA je neprihvatljivo da HDZBiH kao dio vladajuće koalicije postiže dogovore sa strankom koja je na nivou Bosne i Hercegovine u opoziciji.

“Strane sudije u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine dio su dejtonskog paketa i oni ne mogu i neće biti uklonjeni, sve dok postoje entiteti i entitetsko glasanje. Čak i sam razgovor o ovom pitanju jest narušavanje ravnoteže uspostavljene Dejtonskim sporazumom”, ocjenjuju u SDA.

O tome dileme nema ni specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini, ambasador Lars-Gunnar Wigemark, koji je u Sarajevu izjavio da bi svaka izmjena vezana za Ustavni sud Bosne i Hercegovine zahtijevala izmjenu Ustava Bosne i Hercegovine jer su uloga i ustroj te institucije vrlo jasno definisani u Ustavu.

Upitan o zahtjevu za odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Wigemark je rekao da, koliko mu je poznato, ne postoji konsenzus o tom pitanju, zbog čega pokretanje tog pitanja oduzima vrijeme i energiju koje bi trebalo iskoristiti za reforme.

Slušaju, a ne čuju

“Po mom mišljenju, pitanje Ustavnog suda, ali i druga politička pitanja najbolje bi bilo rješavati kroz proces integracija u EU nakon dobijanja statusa zemlje kandidata. Sačekajte malo s tim pitanjima”, rekao je Wigemark, jasno da ne može jasnije.

Zašto to onda Dodik i Čović slušaju, a ne čuju? Čemu trošenje energije i dizanje ionako već maksimalno podignutih tenzija ako od te inicijative nema ništa? Očito je da je, osim samouvjerenog Dodika, Čoviću jasno da Dodik nema političke oponente u Republici Srpskoj koji bi mogli ugroziti njegovu pobjedu na opštim izborima sljedeće godine. To bi značilo ulazak sadašnje entitetske vladajuće koalicije na velika vrata u vlast na nivou Bosne i Hercegovine, što je, svakome iz svojih razloga, veoma važno i Čoviću i Dodiku.

Čoviću je veoma važno da ima podršku iz Republike Srpske za novi, izmijenjeni Izborni zakon Bosne i Hercegovine prije sljedećih izbora, na osnovu kojeg bi njegova i pozicija HDZBiH na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, ali i države, bila neuporedivo čvršća. Veoma mu je važno i da Stolac i dalje ostane pod hrvatskom kontrolom, kao i da se riješi, konačno, pitanje Mostara. A ni priča o trećem entitetu nije zanemarena.

“Šta god neko mislio o trećem entitetu, čak i unutar hrvatskog naroda i međunarodne zajednice i među Bošnjacima – primarno među Bošnjacima – neće nam biti drugog izlaza iz ove situacije”, izjavio je Čović u jednom intervjuu, što su mnogi okvalifikovali kao put u feudalizaciju kroz federalizaciju Bosne i Hercegovine.

Iako je to priča o odnosima unutar Federacije Bosne i Hercegovine Čović za nju tamo nema saveznike koji ga podržavaju kao što ih nema ni Dodik za svoje interese, osim Čovića i HDZ-a. A Dodiku je nasušno važno da ima uticaj na institucije na nivou Bosne i Hercegovine, što može ostvariti samo ponovnim ulaskom u vlast na nivou države i savezništvom sa Čovićem.

Šta će uraditi Radončić

Da je u politici sve moguće, pa i ono što izgleda nemoguće, moglo bi se suditi i po izjavi Bakira Izetbegovića nakon sankcija SAD-a Dodiku da odnos sa Dodikom “nije nepopravljiv”.

“Ako bi se Dodik prodobrio”, smatra Izetbegović “i ako bi to bilo u opštem interesu napretka države, zašto ja ne bih mogao zakopati ratne sjekire sa Dodikom? Dodik je isprovocirao političko natezanje, koje traje skoro deceniju i koje je nas sve koštalo, a ponajviše njegov narod u Republici Srpskoj, pa i njega lično. Moja ruka je pružena prema svakom ko je spreman raditi za bolju Bosnu i Hercegovinu.”

Ne treba nimalo sumnjati da je tu ruku spreman pružiti i, za sada, veoma bitan igrač na političkoj sceni, Fahrudin Radončić. Očito nas čekaju vremena daljnjeg sluđivanja po istom receptu i s istim kuvarima, tako da se na Ivanićeve riječi niko i ne osvrnu. Kao da je najavio snijeg i u februaru.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala neznase.ba

Al Jazeera