Dnevnik savjetnika u Ambasadi BiH u Teheranu Satka Bitange

PREBRZO SMO ZABORAVILI I PRIJATELJE I NEPRIJATELJE NAŠE DOMOVINE

Subota, 20.05.2017.

Novi-stari predsjednik Irana

Sinoć sam zaspao oko ponoći, jer sam na TV pratio glasanje za predsjednika Irana. Budim se rano, uključujem TV i već oko 9,00 sati objavljuju se prvi rezultati predsjedničkih izbora, a glasanje je trajalo do ponoći. Izlaznost je bila preko 73% a pobjednik je dosadašnji predsjednik reformista Hassan Rouhani sa 57% , a drugi je konzervativac Ebrahim Raisi sa 38,5% glasova. Najvažnije je da je sve prošlo u mirnoj atmosferi, glasači su demokratski izabrali onoga kome više vjeruje, pa se nadam da će biti zadovoljni i na kraju njegovog mandata. Vjerujem da će to biti dobro za njihovu zemlju, ali i za dobre odnose sa BiH i za mir i stabilnost u svijetu. Iran je velika i moćna zemlja i subjekt svjetske politike, ali i veliki prijatelj naše zemlje. Očekujem da će predsjednik Rouhani uskoro posjetiti BiH, jer ima otvoren poziv od predsjednika Bakira Izetbegovića. Već navečer predsjedniku Irana stižu i čestitke od mnogih svjetskih državnika.

Poslije podne sa suprugom Narcisom odlazim do najvećeg tornja u Teheranu Milad Tower visokog 435 metara, koji je po visini na šestom mjestu u svijetu. Vraćamo se taksijem i upoznajem vrlo interesantnog vozača. Mustafa Erfanmanesh je završio talijanski jezik u Italiji, profesor je u penziji, napisao je knjigu “Gramatica Italiana”, ima 69 godina i povremeno taksira. Sa nostalgijom priča o Italiji, bivšoj Jugoslaviji, zajedno u autu slušamo i pjevamo poznate talijanske kancone. Na ulicama je ogromna gužva jer ljudi slave pobjedu Rouhania… Umjesto 15 minuta, naša vožnja je trajala više od sat vremena, a ja sam uživao u interesantnom razgovoru i muzici. Taksisti su ovdje posebna priča, svi koji žele mogu taksirati, a ima ih puno za završenim fakultetima, posebno u Teheranu, jer nije baš lako pronaći posao.

Nedjelja, 21.05.2017.

Iran je lijepa zemlja puna ponosnih ljudi

Dolazim taksijem do Ambasade, a vozač je Kurd koji ne zna niti jednu riječ engleskog. Nakon što sam mu rekao da sam iz Evrope, spomenuo Džeku i Pjanića, odmah sa osmjehom kaže Bosna i Hercegovina i Alija Izetbegović. U 11,00 sam u Ambasadi Palestine, gdje ostajem duže od dva sata. Zamjenik ambasadora Bashar Awwad je ovdje već 14 godina, odličan poznavalac života u Iranu, a prostorije im se nalaze u bivšoj Ambasadi Izraela. Vrlo srdačan razgovor uz pistacije, kahvu i čaj o Palestini, BiH, Iranu, izboru novog predsjednika. Već sam posjetio mnoge ambasade… Austrije, Njemačke, UAE, Turske, Srbije, Hrvatske, Francuske, Tadžikistana, Turkmenistana, Rusije, u kojoj je održan povijesni sastanak Ruzvelta Čerčila i Staljina, Kuvajta, Katara, Japana, MVP Irana i svugdje sam naišao na dobrodošlicu, te dobio niz korisnih savjeta od svojih kolega koji su ovdje duže vrijeme.

Večerao sam sa suprugom u čuvenom perzijskom restoranu “Najeb”, a lanac tih restorana u Teheranu drži porodica Najeb. Hrana je vrlo ukusna, perzijski kebabi sa rižom, ali nije jeftina… oko 100 KM večera za nas dvoje.

Iran nije samo zemlja velikih zaliha nafte i plina, poznatih perzijskih tepiha, skupocjenog kavijara, pistacija, šafrana…, nego i zemlja kulturnih, veoma ponosnih, obrazovanih i ljubaznih mladih ljudi, prelijepih žena, ali i veoma stare civilizacije, bogate i raznovrsne kulture i tradicije u kojoj se nalazi i 21 spomenik svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a.

U Iranu noćnog života u našem smislu nema nikako, sve zabave se odvijaju u privatnim kućama. Možeš ostati u stanu ili hodati po parkovima, kojih ima na svakom koraku. Cijene stanova su veoma visoke, kao i još neke stvari… npr. ne baš dobra espreso kafa košta od 5 do 8 KM, cijene hrane u boljim restoranima su veće nego kod nas (pizza oko 15 KM, biftek oko 25 KM, sokovi od 6-8 KM, taxi je kako se dogovoriš, pistacije i orasi su odlični, ali koštaju od 30 do čak 50 KM po kilogramu. Voće i povrće je dosta ukusno, ali skuplje nego kod nas, jedino ako se ode u siromašniji dio Teherana ili van grada može se naći jeftinije. Uglavnom, sve je za strance skuplje, ili pokušavaju skuplje naplatiti. Jedino što je jeftinije neko kod nas je gorivo, perzijski tradicionalni hljeb (Sangak, Barbari, Lavash) koji je vrlo ukusan i svi ga kupuju u njihovim tradicionalnim pekarama, kao i kolači koji su izuzetno kvalitetni i ukusni i koštaju oko 2,5 KM. Kavijar još nisam probao, a iranski i ruski kavijar iz Kaspijskog mora su najbolji, ali i najskuplji na svijetu.

Ponedjeljak, 22.05.2017.

Poseban dan, sjećanje na 22. maj 1992. godine

Danas je poseban dan, sjećam se prijema R BiH u punopravno članstvo OUN-a, nadahnutog govora tadašnjeg MVP dr. Harisa Silajdžića i podizanja zastave sa zlatnim ljiljanima na jarbol u New Yorku. Prošlo je od toga već 25 godina, a mislim da smo prebrzo zaboravili i neprijatelje naše domovine, a, nažalost, i mnoge velike prijatelje BiH.

Ovdje u Iranu mnoge ulice i institucije nose imena Šehida (poginulih boraca) iz rata sa Irakom, koji je trajao od 1980-1988. godine i odnio preko 40. 0000 žrtava na obje strane. Na fasadama iranskih zgrada su njihove fotografije, i nisam nigdje do sada sreo tako jaku kulturu sjećanja i nezaboravljanja prošlosti kao u Iranu. Ovdje nakon Revolucije 1979. i dolaska imama Homeinija, ni stare vladajuće dinastije nisu izbrisane i zaboravljene, a posebno ne njihovi borci u ratu sa Irakom i revolucionari. A kod nas, nažalost, sve se brzo zaboravlja, od običnih boraca, do ratnih komandanata i heroja.

Mnogi strani državnici, političari, poznate svjetske ličnosti su pomagali ili bar podržavali BiH u najtežim vremenima kao što su Papa Vojtila, Alois Mock, Šeik Zayed, Klinton, Mahatir, Kralj Fahd, Mesić, Benazir Buto, Tansu Chiler, Helmut Kohl, Bogdan Bogdanović, Bernar Arni Levi, Bono Vox, Susan Sontag…, ali i iranski predsjednik rahmetli Rafsandžani, bivši MVP Irana Velajati, prvi ambasador Irana u BiH Taherijan… Često se pitam da li smo ih zaboravili, jesmo li smo im se bar na neki prigodan način odužili, zahvalili…

Pomalo sjetan odlazim u 11 sati na sastanak sa zamjenikom amabasadora Italije Mauriziom Antonini-em. Dočekuje me vrlo srdačno uz talijanski pravi espreso i vraća mi dobro raspoloženje. Iskusan diplomata iz Rima, radio je u Makedoniji i New Yorku, a voli Pjanića, Džeku i Romu.

Navečer sa suprugom odlazim u park. Ja se družim i šalim sa mojim poznanicima mladim novinarom Aliem, penzionerom šahistom Mohammad Rezom, inžinjerom Mansourom i njegovim sinom Amir Aliem, koji su skoro svaku večer u parku i već se dobro znamo.

Utorak, 23.05.2017.

“Where are you from?”

Ujutro dolazi u Ambasadu naša jedina studentica u Qomu i završavamo procedure oko putnog lista. Kasnije dolazi i Mehdi iz turističke agencije, priprema grupu od 10 mladih ljudi koji vole rafting, eko turizam i film, pa žele tokom SFF posjetiti BiH. Pita me za Emira Kusturicu, zna sve njegove filmove. Kažem da je Emir sada Nemanja i dobar režiser, ali da je jedini BH Oskarovac Danis Tanović. Mahdi je to sa pažnjom zapisao, jer to nije znao ranije. Hvala Danisu na Oskaru.

U Iranu su mi do sada najljepši parkovi. Ima ih na stotine, veliki, manji, veoma čisti, puni cvijeća, lijepo uređeni sa spravama za vježbanje. U parkovima je uvijek živo, ljudi igraju šah, karte, dolaze sa porodicama, mladi se zabavljaju, druže, ljube… Tu sam upoznao puno ljudi i uobičajeno je pitanje ”Where are you from?”. Tako sam upoznao novinara Alia, koji ni nakon 20 puta nije pogodio iz koje sam zemlje. Da mu pomognem rekao sam da sam musliman iz bivše Jugoslavije, a on odmah sav sretan uzviknuo “Kosovo”…

Što se tiče BiH stariji ljudi se sjećaju rata, Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića, dok mlađi znaju samo Pjanića, Džeku, Begovića, Salihamidžića i za našu pobjedu nad Iranom u Brazilu.

Dosta korisnih informacija o Iranu saznao sam prije dolaska ovdje iz knjige koju mi je u Sarajevu poklonio moj prijatelj biznismen i diplomata Mirsad Kreso, kao i iz razgovora sa novinarom i diplomatom Hajrudinom Somunom, jer su obojica dugo živjeli i radili u Iranu.

Srijeda, 24.05.2017.

Popularni Branko Ivanković, Manchester United šampion

Ujutro u 10,00 sati imam sastanak sa zamjenikom ambasadora Švicarske Stephane Rey-om. Vrlo interesantna osoba, govori francuski, italijanski, njemački, engleski, ali i farsi/perzijski jezik, jer mu je supruga iz Irana i radi u UN-u. Puno zna o Iranu, a švicarska ambasada zastupa i interese SAD u Iranu, jer ove dvije zemlje nemaju diplomatske odnose. Nakon sastanka vraćam se u Ambasadu, dolaze neki Iranci sa pozivnim pismima, završavam i tekuće druge poslove.

Srijeda je i dan sporta, a u Iranu je najpopularniji nogomet. Dovoljno je spomenuti naše fudbalske zvijezde i odmah znaju da sam iz BiH. Razmjenjujem sms-ove sa Brankom Ivankovićem, koji je nakon 9 godina donio titulu prvaka poznatom teheranskom klubu “Persepolis”. Branko uživa u Iranu nevjerovatnu popularnost, a vrhunski je nogometni stručnjak i pravi gospodin. Poznajemo se još iz vremena kada je bio trener u Abu Dhabiu u “Al Wahdi”. Nažalost, trenera iz BiH ovdje nema, “Dinamo” iz Zagreba ima svoju nogometnu akademiju u Teheranu, tu su još Zlatko Cico Kranjčar u Isfahanu, Mišo Krstičević i još neki treneri iz Hrvatske, a svi se sjećaju i našeg Travničana, legendarnog “trenera svih trenera” Miroslava Ćire Blaževića…

Navečer u stanu gledam finale Manchester United-Ajax. Volim oba tima, ali se više radujem pobjedi Manchestera, zbog velikih Mourina i Zlatana Ibrahimovića, obojica su jedinstveni i “Specijalni”

Četvrtak, 25.05.2017.

Turizam je naša velika šansa

Budim se kao i obično, oko 7 sati ujutro. Zadnji radni dan u sedmici provodim završavajući redovne poslove. Dolaze nam i predstavnici više iranskih turističkih agencija, svake godine je sve veći interes za odlazak u BiH. Za sada je najveći problem dosta restriktivan vizni režim, ali nadam se da će odgovorni u BiH prepoznati ovaj interes, jer turizam je naša velika šansa. Iranci vole putovati po svijetu, najmnogobrojniji turisti su Turskoj jer im ne trebaju vize, a mi smo tokom cijele 2016 izdali samo 160 viza. Ambasada Hrvatske je prošle godine izdala oko 1500 viza, Srbija malo manje i već pregovaraju o uvođenju direktne avio linije Teheran-Beograd, francuska ambasada je tokom 2016. izdala preko 40000 viza, a u ambasade Njemačke, Švicarske, Austrije…dnevno dolazi od 150-200 Iranaca zbog viza. Mislim da bi i BiH Irancima trebali olakšati dobijanje viza. Vrlo agilna federalna ministrica turizma i okoliša dr. Edita Đapo i ministar turizma, okoliša i zaštite okoline HNK kantona Ajdin Teletović su nam već obećali podršku.

Navečer odlazim na oproštajni prijem u rezidenciju zamjenice Ambasadora Njemačke Marian Schuegraf, koja se nakon tri godine u Iranu vraća puna lijepih utisaka u Njemačku. Došlo je puno diplomata i prijatelja, a nakon duže vremena imam priliku da razgovaram i na njemačkom jeziku. Poklanjam joj cvijeće i opraštam se uz želju za uspješan nastavak diplomatske karijere. Iako umoran, oko 22 sata odlazim sa suprugom u obližnji park na čisti zrak i malo tjelesne vježbe.

Petak, 26.07.2017.

Početnik ostaje početnik, radujem se dolasku mjeseca Ramazana

Petak i četvrtak su neradni dani u Iranu, dok naša i većina ambasada neradi petkom i subotom. Petkom se skoro svakog mjeseca u Ambasadi okupljaju i naši malobrojni državljani, ali ovaj petak je za mene malo drugačiji. Održava se teniski turnir za diplomate u talijanskoj rezidenciji, odlazim rano ujutro, jer učestvujem u kvalifikacijama. Prijavio sam se u kategoriji početnika, i završio sam kao početnik, ispao u prvom kolu, ali smo se lijepo družili, probali talijanske specijalitete, a i predstavljao sam svoju zemlju…nažalost pod motom “važno je učestvovati”. Od sutra je Ramazan, novi režim života za mene. Radujem se uvijek ovom posebnom mjesecu, iako su naši Ramazani, posebno sarajevski najljepši. Ove godine Ramazan ću provesti u Teheranu sa suprugom i prijateljima, a to je najvažnije… Navečer šaljem čestitke povodom Ramazana mojim prijateljima u BiH, Emiratima i kolegama diplomatima iz drugih zemalja.

neznase.ba

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here