Dejtonski bosanski ili meni više ništa nije jasno

Ja sam prilično glup i zadrt Srbin. Trebalo mi je mnogo vremena da shvatim šta je duh, a šta slovo Dejtona i taman kad sam postao dejtonski fundmentalista, ne mojom krivicom, sve je palo u vodu.

Autor Srđan Puhalo

A evo i zašto.

Prije nešto više od mjesec dana ili tačnije 20. novembra 2016. godine Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, je rekao: „Dejtonski sporazum je potvrdio kontinuitet međunarodnog subjektiviteta RS. Republika Srpska je u ovaj sporazum unijela svoju teritoriju, efikasnu vlast i potpisivanjem aneksa tog sporazuma smatramo da smo ključni faktor. Zato i podržavamo izvorni Dejtonski sporazum, koji treba da bude poštovan sa stanovišta slova, a ne duha ‘Dejtona’. Uspjeli smo da zaustavimo ekspanziju i to veoma kancerogeno širenje teorije o duhu ‘Dejtona’ i vratimo poziciju poštivanja slova tog sporazuma te će to biti i dalje naša politika.“

Iz gore navadene izjave Milorada Dodika možemo zaključiti:

1. Da je Republika Srpska u BiH unijela svoju teritoriju i efikasnu vlast.

2. Da se moramo pridržavati do slovce onoga što piše u Djetonskom sporazumu.

3. Da su Milorad Dodik i SNSD istjerivači dejtonskih duhova iz Republike Srpske.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je 20. decembra 2016. godine izjavio da: “Bosanski jezik ne postoji te da bošnjački narod ne može nametati taj jezik svima u BiH, jer je to majorizacija koja se neće dozvoliti.“ “Jeste nesretno upisan u Dejtonski sporazum, ali očigledno je to neko uradio iz kalkulacije. Ali, u BiH može da postoji samo nešto što se ovdje može dogovoriti”, rekao je predsjednik Srpske navodeći da je apsolutno neprihvatljivo da Savjet ministara BiH razmatra informaciju o kršenju ustavnog prava Bošnjaka na slobodno korištenje i upotrebu bosanskog jezika u Republici Srpskoj.

Iz gore navadene izjave Milorada Dodika možemo zaključiti:

1. Da bosanski jezik ne postoji.

2. Da bosanski jezik postoji jer je upisan Dejtonskom sporazumu.

3. Da u BiH može postojati samo ono što se dogovori sa Dodikom.

Onda se 21. decembra oglasilo i Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske koje kaza: “Podsjećamo da je Ustavni sud BiH, rješavajući zahtjev za ocjenu ustavnosti prve rečenice člana 7. stav 1. Ustava RS u dijelu koji glasi – jezik bošnjačkog naroda, utvrdio da je ova odrednica u skladu s Ustavom BiH”, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete i kulture RS.“ Onda su dodali “Svjetska praksa pokazuje da u činjenicama koje se tiču nacionalnih identitetskih pitanja svakodnevna praksa ne može poništavati nauku i njene kriterijume, a to znači da je jezik francuskog naroda francuski, engleskog naroda engleski, srpskog naroda srpski, hrvatskog naroda hrvatski, a bošnjačkog naroda bošnjački”.

Iz gore navadene izjave Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske možemo zaključiti:

1. Da postoji bošnjački jezik iako je Dodik priznao da se u Dejtonskom sporazumu spominje bosanski jezik.

2. Vlada Republike Srpske prihvata odluke Ustavnog suda BiH, iako predsjednik Republike Srpske Dodik tvrdi da je to bošnjačka, nelegitimna i nelegalna institucija.

3. Ako je jezik frnacuskog naroda francuski, engleskog naroda engleski, srpskog srpski, onda je jezik austrijskog naroda austrijski, švajcarskog naroda švajcarski, australijskog naroda australijanski, brazilskog brazilski, meksičkog meksički, kubanskog kubanski, ekvadorskog ekvadorski itd.

Iz svega navedenog možemo da zaključimo da:

1. Bosanski jezik ne postoji iako se nesretno našao još 1995. godine u sporazumu iz Dejtona.

2. Da se moramo držati slova Dejtona, ali samo kada nama to odgovara.

3. Da se slova Dejtona ne moramo pridržavati kada se Dodik drugačije dogovori sa Hrvatima i Bošnjacima.

4. Da Milorad Dodik nema pojma sta priča.

5. Da postoji više Milorada Dodika koji pričaju svoje priče.

6. Da Vlada Republike Srpske priznaje odluke Ustavnog suda BiH, a predsjednik Milorad Dodik ne.

7. Da je sve ovo zajebancija u cilju zamajavanja naroda.

Frontal.ba