Borjana Krišto, malo oveći kanal, Večernjakov pečat i član 63.

Draga Borjana Krišto,

Vi ste meni dragi, jako draga političarka, možda i ne znate koliko. Vi ste po mom skromnom mišljenju jedina iskrena spasiteljica hrvatskog naroda. I nitko osim Vas poštovana Borjana, i uz Vašeg predsjednika ne može pomoći Hrvatima. Nitko osim Vas i Vaše stranke (HDZ-a BiH) mu ne može vratiti osmjeh na lice. Da, stvarno ne može, draga Borjana.
……………………………………

Piše: Emil Karamatić

Slušao sam Vas draga Borjana prije nekoliko dana kako ste vašim lijepim teatarskim sopranom pozvali narodne mase na građanski neposluh.

Rekli ste im da ne plaćaju televizijsku taksu.

Tako ste to lijepo izveli draga Borjana da su Vam pozavidjeli i oni najokretniji politički destruktivci koje smo gledali u redovnim dnevničkim terminima. Sjećate li se onih spodoba, zvali su ih „Crveni kmeri“ ili onih – asocijacija je čini mi se najprikladnija -Tamilski tigrovi (TheLiberationTigersof Tamil Eelam) – (LTTE)

Njihova imena i nisu bitna, koliko njihovo ponašanje, koje me posjetilo na Vas draga, poštovana spasiteljice hrvatstva i Hrvata u dolini Neretve i njenih pritoka.

A ostali Hrvati, ovi uz Lišticu, te manje, beznačajne rječice, tko ih – znate vi onu našu riječ, uostalom neka idu na bauštelu, to jedino i znaju, je li tako draga Borjana.

Šezdesetih godina standarde je postavio drug Tito, a Vi i vaša stranačka braća samo ste nastavili njegovati tekovine NOB i druga maršala. Hoću reći, gospođo Krišto, nastavili ste (u zdrav mozak) narod u koji se zaklinjete.

Ali što to znadete, svaka vam čast. Nema zbora, znadete i točka.

Danas taj jadni narod pozivate na pretplatnički bojkot. Ali gospođo Krišto, Vi to ne vidite, to nikada neće biti bojkot, nego bježanje od vas – za koje su beskorisno po ko zna koji put dali glasove.

Ako se ponekad sjetite; Jure, Brune, Stanka, Pere, Domina, Katina mlađeg, Ilije, starijeg Perina i tisuće i tisuće drugih – neće Vam se nikad odazvati.

„U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne“ rekao bi Matoš, draga Borjana, ništa se ne čuje.

Neće Vas čuti od buke krampova, lopata, mješalica i bušilica u njemačkim građevinskim rovovima.

A ako Vas neko, u kasne sate, vidi u nekoj informativnoj emisiji njemačke televizije, zapamtite gospođo Krišto, s pravom će reći da ga boli – da prostite ….. ( sjetite se samo, što bi rekao svaki Bosanac i Hercegovac u nevolji i bijedi) i za Vas i za Vaš poziv da bojkotira plaćanje preplate u državi u kojoj nikada neće živjeti – osim u Vašem i Čovićevom popisu stanovništva kao još jednoj u nizu nakarada koje ostavljate u amanet hrvatskom narodu.

Ne morate se truditi i pozivati ih da ne plaćaju televizijsku pretplatu.

Ne morate draga Borjana, oni neće platiti ni održavanje seoskog groblja gdje su im pokopani djedovi i očevi. Neki što nisu tu, a drugi jer im Vaši dvadesetogodišnji pozivi na javašluke izgledaju kao standard ponašanja, koje su usvojili kao evanđelje, ali nažalost, ne ni po jednom evanđelisti, nego po Vama i Vašima partijskim pravilima.

Onda što može značiti Vaš poziv na bojkot tv preplate?

Ama, baš ništa ili ništa novo. Izgledati će u najboljoj želji kao zviždanje pijanog skretničara na stanici u Podlugovima.

Vi ste draga Borjana i Vaša stranka blago rečeno uništili sve medije na hrvatskom jeziku. Uposlenicima Hrvatskog radija Herceg Bosne, ostali ste dužni stotine plaća, tom tehničkom osoblju i novinrima, koji su radeći u tim medijima, jedino bili kritični prema sebi.

Nažalost, a to znadete i Vi gospođo Krišto, da ovdje na Balkanu učtivo ponašanje niti jedan političar ne razumije. Uostalom što za Vas i za Vaše partijske kolege znači kad netko izgovori – (oprostite molim vas). Ne znači, na žalost ništa. Ali kad povisi ton, i počne psovati, Vi tada tek shvatite da je situacija ozbiljna i da bi možda tog i tog trebalo ozbiljno saslušati. Upravo kako sad s dubokim naklonom čitate ovaj tekst. Vjerujem da imate mučnine, ali ni blizu onih mučnina koje imaju narodne mase, kojima ste po stoti put prodali citiram Vaše glasače ( pod bubrege).

Znadem teško Vam je sve ovo čitati, jer Vi ste navikli na učtivost, laži lijepim tonom izgovorene.

No, draga Borjna, moram Vam reći, jače je od mene. Ali ni blizu učtivim tonom. Naprosto što je takva vrsta ophođenja ostavljena za Vas. Ona je Vaše sredstvo komunikacije. Moja ne, i to već odavno.

Ako Vam izgledam frustriran, zanemarite, jer ovdje takvi nisu samo Vaše kolege sa sedam ili više tisuća KM i oni koji su na apaurinima. Na moju nesreću ne spadam ni u jedne ni u druge.

Samo sam novinar, koji čak i na osobnu štetu, mora reći.

Da, moram.

Vi ste draga Borjana zajedno sa našim biskupima  proizveli “velikana kršćanskog novinarstva” Željka Raguža. On je uništio na desetine novinara i tehničkog osoblja. Njegovoj „svetosti“ je poklonjeno na stotine stranica u Crkvi na kamenu, koje su u ludo potrošene. Dokaz za tu tvrdnju su sudski procesi koje vodi sa bivšim uposlenicima.

Kako jučer tako i danas, za te svoje podvige redovito je dobivao blagoslov biskupa Perića. Da pojasnim, Raguž je pod dirigentskom toljagom predsjednika svih Hrvata i stožerne stranke raselio Radio Herceg Bosne. Bez plaće je ostavio desetine radnika, „novinarskih pregalaca“. A Biskup Perić ga uhljebljuje u Crkvi na kamenu. (Ako ijedan, onda je ovo slučaj za svetog oca papu Franju čim sleti u Sarajevo).

Eto oče Franjo, razmisli, pa ako Ti se bude dalo, neka Tvoja svetost učini nešto korisno i za nas u ovom najtamnijem djelu vilajeta.

Idemo dalje.

Sjećate li se, gospođo Krišto – Vlatka Meniksa, djevojački Sprčića, danas je savjetnik predsjednika Sabora R Hrvatske Josipa Leke. Ne morate se pitati što ga on može savjetovati. Ja se pitam već godinama i u tom pitanju postao sam veća naivčina nego što sam ikad bio gospođo Krišto.

Taj bard, doajen, hrvatskog novinarstva, tako će ga vjerojatno nazvati kad ga se Bog spomene – uništio je jadnu i kukavnu Hercegovačku televiziju i sve ljude koji su primali kakvu takvu plaću, ali ne sam, učinio je to uz Vaš blagoslov gospođo Krišto, naravno i Vaše partije.

Niste valjda pomislili da ću zaobići Večernji list, tu “svetu knjigu hrvatskog novinarstva”. Urednik i direktor tog hadezeovg biltena Jozo Pavković, kojeg bi se postidjelo i uredništvo Komunista iz 1984. godine kad ga je uređivao moj drug i prijatelj, čestiti komunista, Boro Bošnjak, od ukupnog teglećeg novinarsko – tehničkog osoblja od oko, ne znam, puno, u stalnom radnom odnosu ima njih tek dvoje, troje ili četvero.

Što Vam to govori draga Borjana? Osim da list kojeg nazivate hrvatskim imenom i sa hrvatskim kapitalom ponižava hrvatsku novinarsku sirotinju.

Bio bi sretan kad bi me uvjerili u suprotno.

Društveni radnik Jozo Pavković, već godinama otupljivanjem svojih čitatelja čuva hrvatstvo u liku i djelu svoga kuma Drgana Čovića. Pa neka ga Bog poživi, ako nam je toliko potreban.

Njegov, Večernjakov pečat (čitaj tokmak) nisu dobili samo Lucky Luciano, Al Capone i Johnny Torri. I to iz samo jednog razloga, nisu među živima.

I baš se pitam što to Hrvati imaju od bilo koje institucije s hrvatskim predznakom? Da ih ne nabrajam. Ne morate glasno, recite sebi.

Što Hrvati imaju od stranke koja Vas takvu kakvi ste dovede do političkih nebesa? I još na stotine sličnih Vama, s plaćama u iznosima od kojih hvata mučnina one Hrvate koji redovno glasaju za Vas. I kad iznemognu, pobjegnu u njemačke rovove, s radošću što Vas ne moraju više gledati zagrle najbliže bauštele.

Vaša potreba gospođo Krišto, za kanalom na hrvatskom jeziku u direktnoj je vezi sa destruktivnom snagom koju proizvodi stranka koja Vas je na kraju i izmislila, da od referentice za lož ulja nekakvog autoprijevoza, dođete u sami politički vrh i upravljate sudbinom ljudi koji puno više znaju od Vas. Ali su, nažalost nemoćni da Vam bilo što kažu.

Vjerujte, draga Borjana, Vaša izlaganje, podsjetilo me na lik i djelo „velikog domoljuba i mučenika, borca za hrvatske nacionalne interese“ Antu Jelavića.

Sjećate li ga se?

Niste?

To je onaj prvi samoupravljač poslije Tita, sjećate li se kad je pozivao Hrvate da napuste sve državne institucije u ime hrvatstva i zaštite hrvatskog naroda.

Sjećate se draga Borjana, kako je Ante grlat bio kad nas je štitio i kad je u toj njegovoj borbi za hrvatski narodna tisuće „domoljuba“ slušajući ga ostalo bez posla.

Oni ga nikad neće zaboraviti.

Taj njegov žar za borbom, za pravicom i tu njegovu potrebu za masovnim, narodnim (grupnim seksom)  nitko nikada neće zaboraviti. Ostao je i meni u sjećanju ali kao primjer političkog kočijaša, koji je najokrutnijim udbaškim, komunističkim metodama zlorabio sirotinju i njenu maloumnost u svrhu svojih budalaština.

Ako se ne sjećate kako je sve to izgledalo, pitajte profesora, od onomad i doktora, tada pobočnika prvog samoupravljača poslije Tita Ante Jelavića, liričara i pjesnika mirisnih polja i cvjetnoga maja Marka Tokića. On se čak bolje od mene sjeća, u kakva su nas st(r)anja uvukli, vaši prethodnici, draga Brojana tih godina.

Slobodno pitajte Marka, on je dobar čovjek neće Vam šutjeti, sve će Vam reći.

Ili ako Vam se neda draga Borjana , reći ću Vam još par riječi o njemu.

Danas, toliko godina poslije, draga Borjana, o tom dobitniku Večernjakova pečata (čitajte tokmaka) se ne može ispričati ni pošten vic.

Nemojte me samo razuvjeravati da on nije dobitnik Večernjakova pečata. Bez obzira na tu grešku, ako već jest moja greška, njegov lik i djelo zaslužuje tu prestižnu nagradu.

I poslije ovakve slike takozvanih hrvatskih medija i ozračja kako Vi volite kazati u Vašoj partiji, Vi draga Borjana pozivate Hrvate da bojkotiraju plaćanje rtv takse.

Draga Borjana, gospođo Krišto, sklopite oči i zamislite da je u Republici Hrvatskoj ili u jednoj Njemačkoj političar Vašega ranga pozvao građane na neplaćanje tv takse, poreza na posjedovanje tv prijemnika. Draga Borjana, ako ne bi završio u zatvoru onda bi sigurno završio u nekoj neuropsihijatrijskoj ustanovi. Ali kod nas u BiH kad takvu glupost napravite, Vi ste gospođo Krišto, primijetili ste, Hrvatica kava se nije rodila i traži se od stoljeća sedmog.

„Prava je muka kada čovjek nema dovoljno duha da bi govorio, a ni dovoljno pameti da bi šutio”- samo da Vam je neko na vrijem ukazao na ovu sjajnu misao francuskog filozofa Jean de LaBruyère, ova priča bi bila drugačija.

Recimo sjetili bi se dokumenta kojeg ste osobno Vi gospđo Krišto potpisali.

Proglašava se Zakon o Javnom servisu Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici

Zastupničkog doma od 22. jula 2008. godine i na sjednici Doma naroda od 26. jula 2007. godine.

Broj 01-02-401/0831. juli 2008. godine / Sarajevo / PredsjednicaBorjanaKrišto, v.r.

I sad kad svodim ovaj moj uradak nešto razmišljam, možda ste upravu. Ne da Hrvatice i Hrvate ne treba pozivati na samo taj sitni neposluh, treba ih u duhu Ante Jelavića pozvati na sve druge neposluhe.

Jednostavno, draga Borjana, nećemo plaćati ništa.

Prvo, nećemo plaćati crkvenim službenicima, ama, baš ništa. Mise, krštenja, pričesti, krizme će morati odrađivati uz Božju pomoć bez financijski naknada. Njima novac ne treba, stalno će biti na postu. Uostalom, osim što je praktično, to je i zdravo. Gdje god krenu ići će pješke, a ako kome pripadne na um da ode malo do pape u Rim neka, boreći se s morskim psima prepliva Jadransko more.

Kredite, a posebno priču o švicarskim francima, draga Borjana, je li tako, možemo zaboraviti.

Da ne nabrajam. Jednostavno konstatiram, od danas ne plaćamo ništa.

Razmjenjivat ćemo robu.

Robna razmjena, odnosno komunistička ideja bi tako po prvi put živjela punim plućima.

Draga Borjana Vi biste nas uvjerila da sve ono što nije uspjelo gardi drugova od Marksa, preko Lenjina do Tita i danas Castra, uspijeva upravo Vama i to u ubogoj Hercegovini, u kojoj se boje komunizma kao crnog vraga.

Dok traje realizacija Vaše ideje, zaboravit ćemo na dokument, odnosno Zakon o Javnom servisu i član 63.  kojeg ste potpisali 2008. godine i u kojem ste jasno naglasili da će svi oni koji ne budu redovno plaćali rtv taksu snositi odgovornost.

 

neznase.ba