Boris Buden: Antikomunizam zapravo je fašizam

„U Hrvatskoj je s krizom došlo do zaoštravanja ideološke borbe koja za posljedicu ima bujanje antikomunizma koji nikada nije bio jači. A da se ne zavaravamo, antikomunizam je zapravo fašizam. Suverena Hrvatska je uspostavljena kao proizvod suverenog nacionalističkog režima s obilježjima aktivnog i pasivnog nasilja koje je vidljivo već u najranijoj dobi s obzirom da djeca moraju ići na vjeronauk.

Piše: Goran Borković

Oni su, dakle, svakodnevno izloženi tom nasilju. Ljudi su vjerovali da će im biti bolje, ali došlo je do promjene vlasničkih odnosa, ali ne i istinskog formiranja kapitalističke klase. U Hrvatskoj, kao i u ostalim zemljama tranzicijske Europe – osim Rusije – nema kapitalista. Imamo bogataše koji se nisu formirali u klasu. Mi ne znamo otkud im novac! Primjer Ivice Todorića je dovoljan. Ljudi su vjerovali obećanjima da će doći do razvoja i da će svima biti bolje, ali taj balon se ispuhao i istina dolazi na vidjelo. A istina je da ljudi u Hrvatskoj ne vide nikakvu perspektivu i da žele otići. Govore nam da se okrenemo budućnosti, a kako da se okrenemo kad je nema!

Ovako je Boris završio predavanje „Oktobar: U sumraku posttotalitarne svijesti“; održano predzadnji dan ovogodišnjeg Fališa na šibenskom trgu Mala loža koji se opet pokazao premalim za sve koji su željeli čuti što poznati filozof ima za reći o našoj zbilji.

NAMETNUTI KRAJ POVIJESTI

Buden je predavanje započeo objašnjavajući razliku između povijesti i historije. Prema njegovim riječima, prije 50 godina mogli ste se orijentirati u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, dok danas živimo u postpovijesnom vremenu. Objašnjavajući Fukuyaminu teoriju o „kraju povijesti“, kazao je da američki filozof nije želio reći da se povijest i dalje ne proizvodi te da i dalje nema ratova i sukoba, nego da je došlo do kraja ideološkog razvoja u kojem liberalna demokracija zapadnog tipa predstavlja najbolju i dominantnu ideologiju.

Stoga, u ovom vremenu, posthistorije, povjesničari prestaju biti objektivni kroničari i više se na njih ne možemo oslanjati. „Ona uzrečica da ‘prepustimo povijest povjesničarima’ više ne vrijedi. Povjesničari više nisu kompetentni da govore što je istina, a što ne. Historiografiju je zamijenila memorija“, kazao je naglasivši da je odsanjan objektivan stav o povijesti, jer sada postoji pluralitet povijesti – svaka strana izlazi sa svojom stranom povijesti.

Podsjetio je na sedamdesete kao Lyotardovo „mjesto sjećanja“ i početke neoliberalne dominacije: u Čileu je došlo do puča i dolaska na vlast Augusta Pinocheta; u Velikoj Britaniji Margaret Thacher kreće u borbu sa sindikatima dok laburisti smatraju da zastupaju „klasu budućnosti“; u Kini na vlast dolazi Deng Xiaoping, u SAD-u Ronald Reagan; javljaju se prve naftne krize… Sedamdesete su ključne, tvrdi Buden, jer se mijenja horizont. U Francuskoj, primjerice, popušta ljevica i ideja o revoluciji se zamjenjuje novom. Do tada je nacija imala svoju bit – da je postala kroz revoluciju, ali ovim promjenama Francuska postaje tisućljetna nacija, a horizont revolucije nestaje.

Godine 1986. u njemačkom FAZ-u izlazi tekst da je njemački nacizam pretjerana reakcija na zločine gulaga, pa ubojstvo bazirano na nacizmu postaje rezultat klasnog zločina pri čemu je prvi zločin protokomunistički. Želi se reći da je Auschwitz pretjerana reakcija na ono što se prije događalo u Europi i pokušaj obrane od prethodnog pretjeranog zločina.

Prema Budenu, ovaj današnji povijesni revizionizam koji živimo u Hrvatskoj nije ništa drugo nego čisti provincijalizam koji se temelji na tvrdnji kako Jasenovac nije bio logor, što je odjek iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

U taj kontekst stavio je i promjenu imena Trga Republike u Trg bana Jelačića. Liberalna inteligencija tražila je da se trgu vrati staro ime koje je bilo prije, jer da komunisti uništavaju sve što je bilo. „Je li to bilo nevina promjena? Ime Trg Republike je proizvod francuske revolucije. Umjesto njega nametnut je Trg bana Jelačića, čovjeka koji je gušio revoluciju u Beču. To se te sitne promjene koje imaju duboko značenje“, ustvrdio je.

TJERAJU DA SE ODREKNEMO ANTIFAŠIZMA

Analizirajući frazu da je antifašizam europska vrijednost, prisjetio se da je 2009. Europski parlament donio rezoluciju o zločinima totalitarizma u kojem se poziva na ujedinjenje oko prepoznavanja svih totalitarizama, komunizma i fašizma, kao zajedničkog naslijeđa, iako je jasno da objektivan historijski narativ ne egzistira i da nema historije Europe oko koje bi se svi složili. Historiografiju je zamijenila kultura sjećanja koja je njemačka i postnacistička i ima cilj ovladati prošlošću, preraditi je i obraditi. Zbog toga se mora postaviti ozbiljno pitanje što je danas uopće Europa i na čemu se temelji. Jer, Europa je, ne treba zaboraviti, prvi put bila ujedinjena pod Hitlerom i Mussolinijem kad se na ruskoj fronti borila fašistička internacionala koja se borila protiv azijskog barbarstva.

Usporedio je to vrijeme s današnjim i cijelom pričom s muslimanima koji, eto, ne pripadaju Europi i upozorio da se bivši jugoslavenski prostori ne mogu integrirati u taj narativ, jer je kod nas postojao antifašizam koji u Europi kao takav nije bio. „Ako žele da se integriramo u tu Europu, morat će se odreći naše antifašističke borbe, inače za njih tamo neće biti mjesta. Lokalne ustaše možda jesu šegrti jednog zanata, ali taj je zanat puno ozbiljniji i širi“.

Buden je istaknuo manjak kritičkog propitivanja kapitalizma, podsjetivši na čvrstu spregu nacizma i kapitalizma kada je Hitlerova Njemačka stala iza kapitala. Danas je nužno govoriti o kapitalizmu, jer kad prestanete govoriti o njemu pristajete na određeni klasni interes i na historijski revizionizam. Matrica koje se drži neoliberalni humanizam i na kojem je zasnovana današnja politika, a po kojem je rat loš, a mir dobar – intervencija je u interesu počinitelja, a ne žrtava.

Ima li u tome povijesti?, upitao je. Mogu li se odsjecati glave kraljevima? Jakobinci tvrde da nema, Hegel kaže da se može i u povijesti biti nevin, ali to može biti samo kamen, već dijete ne može, budući da je nevinost moguća samo u nečinjenju. Onog trenutka kad stupa u društvene odnose, čovjek prestaje biti nevin. Fašizam se zato uvijek pojavljuje kao nasilje u prošlosti, nikad u svojoj aktualizaciji.

Na ovim prostorima došlo je do promjene u vlasničkim odnosima, do onoga što se nekada zvalo prvobitna akumulacija kapitala za koju su trebali biti napravljeni određeni preduvjeti. Marx je u svom Kapitalu kritizirao Smithova tumačenja po kojima su neki ljudi marljiviji i štedljiviji te tako akumuliraju kapital, što je, kaže Buden, bedastoća, s obzirom da je u osovi svega nasilje koje determinira vlasničke odnose. Po njemu je ideološka prvobitna akumulacija obavljena kada je ljudima oduzeto pravo da budu djelatni akteri i subjekti historije. „Stalno slušamo: okrenimo se budućnosti, ali budućnosti nema, budućnost je revolucija! Znamo budućnost, ali nam je prošlost potpuno neizvjesna“, podsjetio je Buden na ruski vic.

forum.tm