Bodyguard za gospođu Sebiju

Gospodine Bakire, ili Kirba kako smo se nekada zvali po sarajevskim kafićima, obogaćujući colu sa rumom ili drugim žestokim kapljicama, niste sami.

Piše: Pavle Pavlović

U Vašoj borbi da zaštite gospođu Sebiju nudim Vam svoju svesrdnu i neograničenu pomoć. Otkako sam pročitao da je bezbjednost prve dame Federacije spala samo na Vaša umorna pleća, ne spavam mirno.

Tako mi je bilo i birvaktile kada je i bivši predsjednik iz komšiluka Ivo Jospipović imao problema sa osobnim osiguranjem, te kada su ono napali uvaženog gospodina Vučića u Srebrenici.

Skužio sam, ima tome godina, da ova profesionalna zaštitarska služba nije toliko uspješna i učinkovita kao što možemo biti mi dobrovoljci. Jer, mene ne zanimaju ni novci, ni promaknuća, nego samo da ne bude bh. demokratskog potonuća.

Cijenjeni gospodine Izetbegoviću, oprostite mi na slobodi ličnog obraćanja sa namjerom da pomognem u Vašim problemima. Znam da muku mučite oko sve više slobodnih igrača u Vašoj SDA, ali to me ne zanima. Znam da muku mučite i oko zaštitara, bodyguarda, e to mene zanima. Nudim Vam svoje mišiće, svoje tijelo, svoju pamet, svoju sposobnost da budem okretan u svakoj situaciji. Ako ja budem pored gospođe Predsjednice, odnosno pored gospođe Sebije, onda je bezbjedna 200 posto. Moj uzvišeni, sveti zadatak biće da se žrtvujem za Predsjednicu, da zaustavim svakog, ne daj bože, teroristu koji na Njenu Ekselenciju krene.

Već sam izvršio temeljne pripreme. Nabavio sam crne Ray Ban naočare. Sada pumpam tricepse. Valjda ću uspjeti, u svojoj sedmoj banki, da dobijem nešto veće od šljive na mojim rukama. Treniram da hodam kao napuhani balon, da isijavam opasnog momka. Našao sam i odavno pokvarenu slušalicu od sinovog Ipoda. Stavio je u lijevo uho. Privikavam se na stalni život s komunikacijskom tehnikom. Već sam sedam puta gledao Kevina Costnera i Whitney Houston u onom filmu “Bodyguard”. Skin’o sam ga sto posto. Kada se posmatram pred zrcalom, uplašim se od lika koji mi prijeti grubijanskim manirima. Kako li će tek biti onima koji mi se nađu na putu. Ima Paja bodygard da ih samelje za doručak…

Za tjelohranitelja je najvažnije da bude vanpartijski čovjek i agnostik. Ja sam i jedno i drugo. Nema te partije koja će utjecati na moju lojalnost prema Vama i nema tog boga koji će biti veći od Vaše hanume. Neću pokušavati da Vam se približim, initimiziram, kako to rade sadašnji bodyguardi. Neću od Vas tražiti stan u centru grada, bolju plaću, upisivanje djeteta na faks. Moja vojnička prošlost je gotovo kao i povijest bivšeg hrvatskog predsjednika kojeg je pobijedila najljepša vladarka Balkana. Ivo Josipović i ja bili smo uzorni u bivšoj JNA. Obojica smo bili vojnici u Titovoj gardi, a poslije u Generalštabu u Beogradu. Ja sam tamo bio vojni novinar i jedini minus, iz svjetlih dana odbrane nekada široke domovine, bio je da sam sjedio u Redakciji s nekim Vukom, po prezimenu Drašković. Uh, kako je to onda bio dosadno – napaljeni komunist, gori od Marxa, Engelsa a i Lenjina.

Dakle, ako sam mogao da čuvam najvećeg sina ondašnjih naroda i narodnosti, zašto ne bih mogao i Vašu gospođu Sebiju. Sjetite se samo koliko su atentata pokušavali na Maršala Tita. I šta je bilo? Josipu Brozu ni dlaka s glave nije falila!

Pratim Vas, inače, od prvih društveno-političkih dana. Imponujete skromnošću, nenametljivošću. Da je bilo drukčije sigurno je da bi do sada imali već specijalnu jedinicu koja bi se brinula o bezbjednosti Vaše obitelji, a posebno gospođe Vam. To što ste prilikom posljednjih izbora izjavili da Vam je uspjeh u sarajevskoj Općini Centar važniji nego u deset drugih u BiH najbolje je pokazalo da niste tipični političar ovog podneblja.
Vaš prvi kontakt s velegradom bio je od porodilišta, a ne u zrelim godinama kao kod većine naših društveno-političkih radnika koje su partije dovodile pravo sa seoskih sokaka na uzavrele gradske džade. Vi ste od malih nogu znali hodati po asfaltu, niste preskakali tramvajske šine od straha da Vas struja ne uhvati. Vama ova nova funkcija, ovo novo dokazivanje u Vašem radu neće biti potrebno da biste završili visoke škole, magistrirali, doktorirali. Kao što to radi jedina predsjednica iz regiona nam. Kada govorite, činite to razložno sa akcentom grada iz kojeg ste potekli. Odmah se osjeti koliki gospodin iz Vas zrači. Nije teško zaključiti da Vi trebate posebne savjetnike, a tek kakve tjelesne čuvare.

Ja sam kao rođen za Vas. Bit ću neprimjetan, a ne kao ovi sada što se nadmeno šepure ispred kamera šutajući novinare kao stare krpe. Ako želite, neću nositi ni crne Ray Ban, neću ni slušalicu. Ispod ruke će mi biti uvijek LP ploče omiljene muzike Vaše mladosti kada ste se iskazivali kao virtuoz na gitari. To će biti jedini znak raspoznavanja medju Vama i nama, Vašim zaštitarima. Ako želite, lozinka može biti zvižduk neke od pjesama kojima ste osvajali. Samim tim podrazumijeva se da Vaš bodyguard mora biti i muzikalan. Ja sam to već bio u ranim godinama kada sam svirao u jednom duhačkom orkestru.
Gospodine Predsjedniče, kada danas gledamo ove bodyguarde što se vrzmaju oko naših političara, lako dolazimo do zaključka da su oni najvažnije persone u našoj, ne baš svjetloj, današnjici. Što bi se reklo, jao se narodu, kojem su bodyguardi glavni. To Vam sve kazuje kolika je ljubav izmedju vlasti i izborne baze. Poučen tim negativnim zaštitarskim iskustvima učiniću sve da dodir između puka i Vaše gospođe bude neometan. Ljudi će imati dojam da Njena Ekselencija gospođa Sebija i nadalje nezaštićena, jer Vi bodyguarde sada zapravo i nemate. E to vam je pravi tjelesni čuvar! Svuda je oko Vas, a niko ga ne vidi. Ljudi kada skuže da neko nema naočitog bodyguarda i ne dobivaju želju da napadaju, da se iskazuju. Jer, kud će goloruki na jadnu, usamljenu hanumu predsjednika koji je svoje srce, život, dušu založio za zajedničku sreću svih nas.

Ti stručnjaci za zaštitu ličnosti i objekata, što se vrte oko Vas, bore se, zapravo, samo za svoje pozicije. Kada dođe stani-pani, prvi koji bježe sa mjesta incidenta su upravo zaštitari. Pogledajte samo naše banke. Što vise naoružanih čuvara imaju sve ih je lakse opljačkati. Jer, ko je lud da stavlja svoj život za tuđi. Kod mene je poštovani Predsjedniče totalno suprotno. Nudim svoje tijelo za zaštitu široke demokracije. Posebno ću braniti spoznaju da ste svojom pojavom prekinuli niz predsjednika koji dolaze iz zatvora. Oprostite što sam slobodan, ali upravo to Vam mnogi zamjeraju. Kao, kakav je to predsjednik ako nema iskustvo života iza rešetaka. Zatvorska škola života je, po njima, važnija nego svi fakulteti, doktorati. Misle mnogi da je predsjedniku sa stažom u pržunu mnogo lakše da odabere svoje bodyguarde. Znaju oni ko su žestoki momci. Vi, dakle, imate jedinstvenu priliku da im pokažete da i gradsko dijete, haustorče, bez kontakata sa kriminalcima, zna kako se čuvati i kako se okružiti tjelasnim čuvarima. Vaši bodyguardi neće, kao neki od naših ministara, činiti iznude, prijetiti, premlaćivati, uključivati rotaciona svjetla i kada žure kod ljubavnica. Novinari neće uplašeno stajati pred brdima mesa i mišića, čekajuci da ih propuste do uvažene gospođo Sebije koja će im još jednom pokazivati velike uspjehe zdravstveno-bolničkog giganta kojeg podiže iz pepela.

I za kraj, mislim da već imate jednog preodanog bodyguarda, koji neće od Vas kliznuti čim osjeti da Vam se partijska baza izmiče, kako sada neke novine zloguko javljaju iz svjetle centrale SDA.

Na Vama je, gospodine Predsjedniče, da se pobrinite o ostalim, ja sam tu! Spreman na gotovo, sa i bez Ray Ban naočara, da branim život i tijelo Njene Ekselencije – gospođe Sebije.

Oslobođenje

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here