Biraj stranku za lični interes

Posljednjih dana pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini privukle su informacije o potencijalnom osnivanju dvije nove političke stranke koje bi se aktivno uključile u opšte izbore u oktobru naredne godine: proruske stranke u bh. entitetu Republika Srpska i Pokreta za Evropu kao bh. stranke.

Piše: Mladen Mirosavljević

To i ne bi bila kakva vijest na prostoru gdje političke stranke niču i nestaju kao pečurke poslije kiše da se ne radi o špekulacijama ko stoji iza njihovog osnivanja i kakvo im je političko opredjeljenje kojim misle osvojiti glasače, te da li su u pitanju geostrateške igre ili tek one sitne, lokalne. Jer, o bilo kakvoj stranačkoj ideologiji i podjeli stranaka po ideološkoj osnovi i vrijednosnim sistemima vezanim za ideologiju danas je veoma teško govoriti i u Evropi, a kamo li na ovim prostorima.

O kakvoj ideologiji i podjeli na desnicu, ljevicu i centar danas možemo govoriti kada, na primjer, u Francuskoj na zadnjim izborima budu potučene i ljevica i desnica, a vlast osvoji do tada nepostojeća stranka sa liderom koji preko noći pobijedi na predsjedničkim izborima i još počne da figurira kao vodeći evropski lider? Očito je prošlo i vrijeme, ili je za sada u dubokoj krizi, i ideologija i državnika i, ljudi koji su zbog ideoloških uvjerenja bili recimo, spremni otići i na dugogodišnju robiju.

Trguje se isključivo pozicijom i zarad ličnog interesa, a tako se bira i stranka.
Na ovim prostorima, pa i u Bosni i Hercegovini, besmisleno je govoriti o podjeli na desnicu, ljevicu i centar kada takva diferencijacija, osim u zvaničnim programima stranaka koje članstvo i ne poznaje, apsolutno u praksi ne postoji. Zapadno-liberalni demokratski režimi se suočavaju sa krizom koja prijeti da dovede do raspada, kako pojedinih država, tako i same Evropske unije, a na djelu imamo “vrijeme populizma” i autokratske režime koji ne poštuju ni institucije, ni civilno društvo. Sve češće se čuje mišljenje da se vraćamo u 30-te godine prošlog vijeka. U takvoj dezideologiziranoj situaciji u kojoj su bh. stranke, bez obzira na zvanična opredjeljenja o svojoj ideološkoj pripadnosti, samo interesne skupine čiji lideri uspješno spajaju populizam i autokratizam, praveći od svojih stranaka interesne grupe i zavode za zapošljavanje, šta uopšte znači pripadnost stranki?

Ko pobijedi, ‘kupi kajmak’

U Bosni i Hercegovini više se ne odvijaju međustranački “sukobi” zasnovani na razlikama u ideologiji i vrijednosnim sistemima i na taj način pridobivaju glasači i uspostavljaju sistemi vladanja, nego je na sceni isključivo unutarstranačka borba zasnovana na borbi za vlastite interese i za ostvarivanje dominacije nad resursima koji stoje na raspolaganju nakon izborne pobjede. Umjesto ideološkog, na sceni je isključivo nacionalno-nacionalistički sukob i pridobijanje glasača na tezi ko bolje brani nacionalne interese i uspješnije se suprotstavlja vladajućim strankama i liderima iz ostala dva naroda. A ko pobijedi – “kupi kajmak” i kapitalizuje sve što može na račun te pobjede i osvojene vlasti. To kapitalizovanje se, prije svega, ispoljava u ostvarivanju konkretnih egzistencijalno-finansijsko-materijalnih interesa. I to je postalo svrha bavljenja politikom i članstva u političkim strankama.

Od završetka opštih izbora 2014. godine do danas odvijaju se procesi nezabilježeni u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini i njenom stranačkom životu. Samo u banjalučkoj Gradskoj skupštini nedavno je jedna četvrtina odbornika promijenila stranački dres, a u entitetskoj Narodnoj skupštini samo je Srpsku demokratsku stranku napustilo pet poslanika. Slični procesi se odvijaju i u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, a poslaničkim i stranačkim pozicijama se počelo trgovati kao na pijaci. Toliko da to više nije niti iznenađujuće, niti nešto zbog čega bi neko postavio bilo kakvo pitanje, a naročito ne ono za koga, ustvari, glasamo i zarad zastupanja kojih političkih interesa i ciljeva. Trguje se isključivo pozicijom i zarad ličnog interesa, a tako se bira i stranka. Tako su se počeli ponašati i građani, vagajući i procjenjujući članstvom u kojoj stranci mogu najbolje ostvariti neki svoj interes. I to je postala ideologija svih ideologija.

Šta onda u takvom kontekstu znači pojava bilo kakve nove stranke i zašto bi to uopšte moglo biti bitno, osim kao usputna zanimljiva, ljetnja, medijska informacija? Pa, isključivo zbog toga. Stranke na vlasti, pogotovo one na dugogodišnjoj, najmasovnije su i postale su dijelom kompanije, dijelom zavodi za zapošljavanje. Mjesta za posao i para je sve manje, a zainteresovanih je sve više. Bara mala – puno krokodila. Ekonomsko-socijalna situacija je sve gora i živi se od kredita do kredita.

Hoćemo sve i odmah

U takvoj situaciji građani pomno osmatraju bilo kakvu novu mogućnost kao šansu za ostvarivanje svog interesa. Već sada se precizno, bar u Republici Srpskoj, može napraviti prognoza izbornih rezultata naredne godine i političari i građani se nepogrešivo opredjeljuju prema toj prognozi. Zato se pojava svake nove stranke dočekuje isključivo sa procjenom može li opstati na političkoj sceni, kakve su šanse da participira u vlasti i da li je vezana za pobjednike ili gubitnike.

Ima li tu para, ključno je pitanje. Bitnije od onog da li je stranka proruska, proevropska, propakistanska, prokineska… Zato građani jedino i traže odgovor na pitanje da li je neka buduća proruska stranka podržana od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, a finansijski iz Rusije, kao i da li je Pokret za Evropu finansiran od nekoga iz Evropske unije i da li ima šanse da uđe u vlast. Sve ostalo je nebitno.

I nema nikakve šanse da uspije. Ama baš nikakve, osim da postane neki elitistički klub, zanimljiv i profitabilan samo njegovom vođstvu. Pa koja se to bitnija stranka u Bosni i Hercegovini ne zalaže za evrointegracije i ulazak u Evropsku uniju i sve druge EU vrijednosti i koja u Republici Srpskoj, uz to, nije i proruska. Sve. Pa, ko će onda glasati za nove stranke? To je kao da glasaš za Radom za boljitak. Ne zvuči li to utopistički i gubitnički? A mi živimo u zemlji u kojoj hoćemo sve i hoćemo odmah. I na tuđi račun.

aljazeera.net

Podijeli objavu
Prethodni članakRadni ručak srijedom
Sljedeći članakPožar u glavi