Bio je beskompromisan istraživač

Akademik Dubravko Lovrenović, profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, preminuo je jučer ujutro u 61. godini…

Piše: Edin Salčinović

Akademik Dubravko Lovrenović, cijenjeni historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, preminuo je jučer ujutro u 61. godini. Lovrenović će ostati upamćen kao historičar koji se u protekle dvije decenije borio protiv mitologizacije i ideologizacije historiografije, čvrsto se suprotstavljajući etnonacionalističkim narativima koji su u historiografiji kreirali stanje mitološke blokade obnavljajući stare mitove koji su se pretakali u politički diskurs i pogubno uticali na oblikovanje naše političke kulture. Lovrenović je smatrao da je problem bh. historiografije to što historijske činjenice ostaju objekti historičareva intelekta, ali ne i elementi njegove egzistencije.

Dao je mnogo odgovora

– Iza profesora Lovrenovića je ostala velika praznina koju ćemo teško nadomjestiti. To je bio čovjek koji je doprinio da naša Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika zaštiti veliki broj kulturnih dobara i mnogo je učinio na tome da stećci budu upisani na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine, kazao je za Oslobođenje Salmedin Mesihović, profesor sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, povodom iznenadne smrti akademika Lovrenovića.

Iako se u javnosti nije mnogo govorilo o Lovrenovićevom prosvjetiteljskom radu, on je kao profesor među studentima ostavio dubok trag, o čemu Emir Filipović, profesor na Odsjeku za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i Lovrenovićev bivši student, kaže:

– Njegov nastavni rad je nešto što nije bilo u žiži javnosti, a gdje se on isticao i gdje je ostavljao veliki pečat i veliki trag na sve studente koji su slušali ta predavanja, koja su uvijek pozivala na kritičko mišljenje, na kritičko razmišljanje i na poseban, zdravorazumski odnos prema historijskim izvorima. Kakav je bio u javnim nastupima, takav je bio i na predavanjima, a to je sigurno ugradio i u svoj znanstvenoistraživački rad.

Filipović također ističe da javnosti nisu poznati mnogi Lovrenovićevi stručni članci, koje je objavljivao u periodičnim publikacijama.

– U njima se kriju brojni odgovori na neka pitanja koja znatiželjni ljubitelj prošlosti može postaviti. On je dao mnogo odgovora o pitanjima bosanske krune, bosanskog sabora, odnosa Bosne i susjednih zemalja u srednjem vijeku, naročito u 14. i 15. stoljeću, naglašava Filipović, dodajući da je akademik Lovrenović posljednji dio života posvetio istraživanju fenomena stećaka, koje je nastojao uklopiti u jedan širi, regionalni i evropski kontekst.

– To mu je onda, i bezrazložno i naglo, spočitavano i zamjerano u određenim krugovima. Ipak će ostati kao njegova trajna zasluga da stećci jesu upisani kao jedinstveni spomenici kulturno-istorijske baštine na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, smatra Filipović.

Stećci su bili jedan od primarnih objekata Lovrenovićevog znanstvenog interesovanja, njegova obimna studija “Stećci” doživjela je nekoliko izdanja, što je svojevrstan kuriozitet u današnjem bh. izdavaštvu kada su u pitanju znanstvene studije, a često je u javnim istupima naglašavao da stećci rapidno propadaju pred našim očima, te da je BiH obavezna uspostaviti instituciju za zaštitu i istraživanje stećaka, koja će voditi brigu o ovom kulturnom naslijeđu. Smatrao je da su ovi nadgrobni spomenici bosanski i hercegovački i primarno srednjovjekovni, te da i danas jesu, a uvijek će biti, potencijalni izazov za ljude ovog podneblja sa svim svojim golemim simboličkim kapitalom koji sadrže. Dio njegovog znanstvenog angažmana bila je i tendencija da se steći ugrade u identitete ovog podneblja izvan aktuelnih etnonacionalni političkih i kulturnih matrica.

Nenadoknadiv gubitak

Ocjenjujući Lovrenovićevu studiju, historičarka umjetnosti Ema Mazrak je primijetila da je autor “napravio iskorak u tumačenju motiva sa stećaka, poimanju smrti, prizora poput kola itd, što inicira dalje istraživače da rade specijalističke studije”.

– Prerana smrt Dubravka Lovre-novića zaista je jedan od najvećih i najtežih gubitaka za humanističku nauku u Bosni i Hercegovini, prije svega za istoriju, smatra Ljiljana Ševo, koja je, kao i Lovrenović, bila član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH od 2002. do 2016. godine.

Ševo je za Fenu kazala da je BiH ostala bez naučnika koji je bio izuzetno predan i beskompromisan istraživač, a koji je uvijek slijedio ono što zapravo nauka jeste – potraga za istinom, bez ikakvih konotacija, posebno ne dnevnopolitičkih.

Dubravko Lovrenović rođen je 30. augusta 1956. u Jajcu. Studirao je i diplomirao 1979. historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je 1980. biran za asistenta.

Postdiplomski studij pohađao je u Beogradu, gdje je 1985. odbranio magistarski rad “Balkanske zemlje prema mletačko-ugarskim ratovima početkom XV stoljeća”.

Doktorsku disertaciju “Ugarska i Bosna (1387-1463)” odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bavio se istraživanjem povijesti srednjovjekovne Bosne i istočno-centralne Evrope. Objavio je više autorskih knjiga, naučnih radova, recenzija, predgovora i pogovora knjiga u zemlji i inozemstvu. Boravio je na brojnim evropskim i američkim sveučilištima kao stipendista i gostujući profesor.

Iz Akademije nauka i umjetnosti BiH jučer je saopšteno da je smrt profesora Lovrenovića ogroman i nenadoknadiv gubitak za ANUBiH.

Komemoracija profesoru Dubravku Lovrenoviću održana je danas u 12 sati u velikom amfiteatru na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a sutra u istom terminu u amfiteatru ANUBiH-a.

Datum i mjesto sahrane bit će naknadno objavljeni.

Oslobođenje