BiH opet u nerješivim problemima

Osim toga, Dodik je ovih dana najavio da će Republika Srpska tijekom 2017. godine održati »jedan jako važan referendum za njenu budućnost«, te da će on i njegovi suradnici odrediti kada će se i s kojim pitanjem on održati. Jasno je da je njegov konačan cilj odvajanje RS od BiH, te u konačnici njeno priključivanje Republici Srbiji…

Autor: Zlatko Crnčec

U ponedjeljak 9. siječnja Republika Srpska će proslaviti svoj Dan republike. Na taj su datum naime 1992. godine srpski zastupnici Skupštine BiH proglasili »Republiku Srpsku Bosne i Hercegovine«. Ovaj praznik koji bosanski Srbi obilježavaju bio je i predmet spornog referenduma održanog krajem rujna prošle godine. BiH Srbi podržali su ga velikom većinom. Predsjednik srpskog entiteta Milorad Dodik priprema veliku paradu kojoj će prisustvovati i srpski predsjednik Tomislav Nikolić. Osim toga, Dodik je ovih dana najavio da će Republika Srpska tijekom 2017. godine održati »jedan jako važan referendum za njenu budućnost«, te da će on i njegovi suradnici odrediti kada će se i s kojim pitanjem on održati. Jasno je da je njegov konačan cilj odvajanje RS od BiH, te u konačnici njeno priključivanje Republici Srbiji. Naravno, nije on naivan da se ovaj cilj može ostvariti u nekom kratkom roku. Ali ovime se priprema teren za trenutak kada se poklope povoljni uvjeti za njegovu realizaciju.

Zasad je jedina prava brana odvajanju Republike Srpske politika približavanja EU-u koju vodi srpski premijer Aleksandar Vučić. On izgleda iskreno želi da Srbija što brže postane punopravna članica EU-a. Bilo kakvo ozbiljno koketiranje s Dodikovim separatizmom – a bez podrške Beograda on ga ne može realizirati – dovelo bi do toga da Bruxelles blokira približavanje Srbije EU-u. Međutim, politika službene Srbije mogla bi se promijeniti ako na tamošnjim skorašnjim predsjedničkim izborima pobijedi Vojislav Šešelj. To se ne čini nimalo nemogućom opcijom, priznaje to i sam Vučić. Ako bi se to dogodilo – iako srpski predsjednik, baš kao i hrvatski, nema gotovo nikakvih konkretnih ovlasti – to bi ipak poremetilo krhku političku ravnotežu u jugoistočnoj Europi. Tim više što Šešelj smatra da je srpski teritorij ne samo Republika Srpska, već i Hrvatska istočno od linije Karlobag – Virovitica. On i Dodik, iako privatno u ne baš najboljim odnosima, bili bi tandem koji bi mogao porušiti labavu stabilnost koja u BiH vlada sve tamo od 1995. kada je završen rat i potpisan Daytonski sporazum.

S druge pak strane ni bošnjačka politika u BiH ne odustaje od svojih maksimalističkih zahtjeva – pod krinkom multikulturalizma stvoriti unitarnu BiH koja bi bila pod njihovom dominacijom. Otprilike je to koncept koji je Slobodan Milošević tamo negdje krajem osamdesetih pokušao prodati ostalim jugoslavenskim republikama. Što će se u BiH događati sljedećih godina, potpuno je nepredvidivo. Jer osim trajno zategnutih odnosa Srba i Bošnjaka oko ove se države plete i geopolitika. S jedne strane zapad, s druge Rusija, a s treće Turska koja se pod vodstvom Erdogana na velika vrata vratila na Balkan.

Službenoj Hrvatskoj ostaje da kao punopravna članica EU-a pomogne BiH Hrvatima lavirati između srpskog separatizma i bošnjačkog unitarizma koji je gotovo jednako poguban za opstojnost BiH. Problem je tu i što opstanak BiH definitivno jest u interesu Hrvatske, odvajanje Republike Srpske dovelo bi i formalno srpsku državu na obale Une, ali nažalost ne do kraja i u interesu dijela BiH Hrvata koji žive u Federaciji BiH i koji s pravom zaziru od bošnjačke dominacije.

Novi list