Arapinu se ni u turističko naselje ne gleda

Problem je što je npr. Opština Ilidža već prodala vodozaštitnu zonu naftašima ali ne zbog naftovoda, već zbog turističkog naselja. “U nas” su vodozaštitne zone “na izvol’te” kada se radi o petrodolarima.

Piše: Damir Nikšić

Stećak iliti “stojećak” iliti: “Standing rock”, mjesto je gdje su se Sioux-i u posljednje vrijeme pobunili protiv prolaska naftovoda kroz njihov rezervat, preciznije: njihovu vodozaštitnu zonu.

Glavni korporativni mediji, uključujući i CNN, propuštaju da informišu javnost o brutalnosti policije i svemu što se dešava u Sjevernoj Dakoti. Za to vrijeme sva progresivna Amerika nastoji da se usprotivi korporativnom totalitarizmu izvještavajući ostatak svijeta o svemu ovom putem društvenih mreža.

 

Kompanija koja je nadležna za ovaj naftovod poznata je po katastrofalnim zagađenjima izlivenom naftom pa američki domoroci ne dozvoljavaju da cijev prođe ispod njihove vodozaštitne zone s pravom strahujući da bi im manji kvar i curenje moglo zagaditi pijaću vodu. Glavni, štoćereć “mejnstrim”, mediji sve to ignorišu jer su, između ostalih, finansirani i od strane korporacija koje se, da tako kažem: bave naftom. Ignorišu teške povrede građanskih prava uzrokovane policijskom brutalnošću, suzavcima, “topovskim udarima”, gumenim mecima, i sl. koje zasigurno ne bi prošli nezapaženo da se radi o nekom naftovodu koji, evo npr. Putin, želi provući ispod nekih etničkih manjina negdje, npr. u Sibiru. O tome bi vjerovatno brujao čitav svijet i svi bi se mi kolektivno skandalizirali već sedmicama. Ali, avaj!, indijanci su se zatekli na pogrešnom kontinentu od samog početka pa nikako da dođu na naslovnice nezavisnih medija Slobodnog svijeta.

No nije to ono što me škaklji. Problem je što je npr. Opština Ilidža već prodala vodozaštitnu zonu naftašima ali ne zbog naftovoda, već zbog turističkog naselja.

“U nas” su vodozaštitne zone “na izvol’te” kada se radi o petrodolarima.

Siguran sam da bi bili najponosniji na svijetu kada bi nas zapalo da neki važan i veliki naftovod prođe i našim krajevima. Niko ne bi bio sretniji od nas. Po mogućnosti više njih, pošto smo ionako na raskršću svjetova, na geopolitičkoj tromeđi kultura i civilizacija (barem u to žarko želimo vjerovati).

Nudili smo se, nije da nismo, ali nismo “usput”.

Kakav smo mi peh!

Oni nezahvalnici iz Standing Rock-a ne znaju cijeniti priliku! Kako li su samo zatucani i primitivni, nazadni i protiv progresa, a ni smisla za biznis nemaju! Mi bi, za razliku od njih, vrlo rado prodali zemlju zbog koje smo se međusobno tukli vijekovima, samo kada bi neko danas-sutra ponudio dobru cijenu. Trideset srebrenjaka bi bilo dovoljno.

Ne znaju američki indijanci kako se to radi; nemaju iskustva sa trgovinom, sa evropskim imperijalizmom. Niko im nikada nije ponudio novac za, recimo, Menhetn.

Biće da su američki indijanci naučili lekciju tamo, u srcu tzv. “predatorskog kapitalizma”, u srcu sjevernoameričkog imperijalizma. “Evoluirali” su dovoljno da temeljno odbace sve laži i prevare, sve tlapnje i iluzije lažljive civilizacije koja je čitavu planetu dotjerala do krajnjih granica konzumerizma, do samog ruba opstanka.

Oni znaju o čemu se radi. Mi smo ti kojima još uvijek nije došlo iz d*peta u glavu. Mi smo ti koji po prvi put svečano i zvanično prodajemo svoj Menhetn. Mi još uvijek vjerujemo da igra i pravila kojima nas uče imaju smisla i vode nekuda.

Mi smo primitivci današnjice: divljaci i domoroci, zaraćena i zavađena plemena.

O nama takvima u svijetu danas uče, a mi se, kako to obično biva, tješimo, zavaravamo ili zamajavamo nekim davnim herojskim vremenima, velikim ratnicima i poglavicama iz slavne prošlosti (među kojima su i oni koji su popušili lulu mira u Dejtonu) dok rijeke otekoše, šume posijekoše, rude istopiše, granice prošupljiše: mlijeko se provari, narod pokvari… Ko god imalo soli u glavi ima – gleda strancu da služi, a svojemu da gospodari i komanduje…

Voah…

Buka